Korisnici bjelovarskog Doma za starije osobe u Ulici Vlahe Paljetka

Piše: Ivan Karačony

-Ha, kako smo? To vam ovisi od dana do dana. Naravno, tu prvenstveno mislim na naše godine, starost i zamor materijala, a tek onda na koronu. Ali otkako se ona pojavila, stvari su daleko gore – govori nam jedan od brojnih korisnika bjelovarskog Doma za starije osobe u trenutku dok razgovaramo preko metalne žice kojom su dom i pripadajući mu okoliš odvojeni od ostatka svijeta.

Karantena od gotovo pet mjeseci

Život umirovljenika bio je težak i do pojave koronavirusa, da bi nakon njegova ulaska u Lijepu našu postao dvostruko teži. Velik broj naših penzića je i do COVIDA-19 jedva uspijevao krpati kraj s krajem te je živio na rubu egzistencije. Također, dobar dio onih koji su došli do smještaja u nekom od doma za starije i nemoćne osobe od iznosa vlastite mirovine često ne mogu plaćati njegovu punu cijenu. Nekima tada uskaču djeca, a nekima rodbina pa doplate do pune cijene, neki sklapaju nagodbu o sudjelovanju u troškovima s Centrom za socijalnu skrb… Uglavnom, život većine umirovljenika u Hrvatskoj nije jednostavan.

Ali vratimo se kratko na život umirovljenika nakon pojave koronavirusom i na kretanje koje im je ograničeno epidemiološkim mjerama.
Biti u karanteni od 15. ožujka pa sve do početka lipnja, a zatim ponovno od 22. lipnja pa sve do danas, dakle gotovo pet mjeseci, nikom ne pada lako, a naročito ne starijim osobama.

Svakog dana korisnicima Doma za starije osobe iz bjelovara omogućena je šetnja u krugu objekta

Smiju u trgovinu, ali uz ozbiljan nadzor

S nekolicinom njih danas smo popričali ispred najvećeg doma za umirovljenike u Bjelovaru. Preko famozne žice, na pristojnoj distanci.
-Sve je isto kao i do sada, no ponovno imamo zabranu odlaska izvan kruga doma, a nema ni posjeta. Mislim, nisam provjeravao jer meni nema tko dolaziti. No, vidim da neki pričaju s djecom i rodbinom ispred Doma. Ali i to rade preko zaštite. Valjda da se to onda smije – priča nam simpatični gospodin s početka priče. Nije nam želio otkriti svoje ime jer, kaže, prijatelji iz Doma bi ga vjerojatno danima zafrkavali da si je naručio intervju.
Na novinarsko pitanje o zabrani izlaska kaže kako ona ”nije baš potpuna”. Zamolili smo ga da nam pojasni što to točno znači.
-Ma to vam je ono, ne smijemo mi van, ali dva puta tjedno nam je dopušteno otići do trgovine. Tu u ove najbliže trgovačke centre (misli na Špar i Kaufland). I to pod obaveznom pratnjom nekog iz Doma, morate imati popis za kupovinu i masku… To se brže obavi i onda se vraćamo u Dom. Eto, na to sam mislio – kazao nam je.

”Nitko još nije prolupao”

Upitali smo ga i kako umirovljenici provode vrijeme unutar Doma. Postoje li neke aktivnosti, kreativne radionice…
-Da vam pravo kažem ja to ne znam jer na ništa od toga ne idem. Imamo doručak, popije se kava kasnije, malo posjedimo u holu i družimo se… Ubrzo je ručak pa popodnevnim odmor. Netko drijemne, netko pije kavu, karta, rješava križaljka, brblja okolo ili po sobama… Svatko si valjda nešto nađe. Svi su još dobro. Mislim na psihu. Nitko još nije prolupao. Svi se nekako držimo – smije se te nastavlja.

Sreća na parkiću

-Eh, da… dozvoljeno nam je otići u šetnju tu oko Doma. Na to idem svakog dana i to mi jako dobro dođe. I naši sportaši sada smiju ići na boćanje. To je tu, malo dalje. Jest izvan ograde, ali moramo se kretati i imati neku zabavu… – priča nam i prstom pokazuje na obližnji teren za boćalište.

Inače, korisnici ovog državnog Doma u ovoj situaciji imaju jednu veliku prednosti nad onima koji su pronašli smještaj u nekom od privatnih domova. Ako ništa drugo, onda barem zbog mogućnosti šetnje po parku u krugu doma. Naime, dobar dio privatnih domova takve mogućnosti nema ili ima strahovito male okućnice pa su korisnici osuđeni uglavnom na četiri zida.

Strah od COVIDA-19?

-Je li vas strah koronavirusa i kako doživljavate tu cijelu situaciju? – bilo je naše posljednje i najvažnije pitanje prije rastanka.
-Ako čovjek hoće biti zdrav, treba se čuvati. Da, na neke stvari ne može utjecati, ali ipak je dobro paziti na sebe. Ja nikada nisam zapalio cigaretu. Tu i tamo sam popio koju čašicu. Sad mi je žao što nisam više. Sad ne smijem zbog tlaka , šećera… Nakupilo se to… Korona? Mi smo tu zaštićeni jer nema posjeta. Gledamo televiziju i slušamo radio. Neki kažu da je to bez veze, da ne postoji, da se sve to izmišlja. Ja to znam, ali sam oprezan. I veći nas. Pa to pričaju stručnjaci, a mogu vidjeti kako izgleda kad izađemo u trgovinu. Svi su pod maskama i čuvaju zdravlje. Tako i mi iz Doma – kazao je. (ika)

Comments

comments