Život je ono što sam napraviš od njega. I zato ti kažem smij se i kad bi plakati htio!

Piše: Željka Barlović Ferenčak, žena s bogatim životnim iskustvom

Ući u neki prostor, prije svega u prostor zdravstvene ustanove, gdje očekujete pomoć ili savjet, trebalo bi značiti da s ”druge strane” nailazite na ljubazno lice koje će se potruditi saslušati vas i učiniti najviše što može da vam se pomogne.

Taj je prvi kontakt vrlo važan, a međusobno uvažavanje neophodno.

Smijeh je zaista lijek

Uljudno ponašanje i taj jedan mali, maleni osmjeh, ne košta ništa onog tko ga daje, a jako puno znači onom tko je ispred vas sa svojim problemima, mukama, nemirom.

Sretala sam i srećem puno ljudi. Ljudi su to različitih sudbina, navika, s problemima većim ili manjim, zadovoljnih ili nezadovoljnih više ili manje, ljutih, tmurnih, nesretnih, veselih, sklonih šalama…

Kad radite duže od 42 godine, kad ste i zdravstveni radnik, možete prilično kompetentno reći: SMIJEH JE LIJEK!

Na žalost, smijeha ili barem osmijeha sve je manje. Na gubitku smo svi. I vi koji ćete doći na moje radno mjesto, a i mi koji bismo trebali pomoći. Ljuto lice s ove ili one strane, obostrano je demotivirajuće.

Nema prekoračenja doze

Promijeniti nešto nabolje možemo samo uz puno truda, a treba poći od samog sebe. Životni problemi se neće riješiti preko noći, možda se uopće neće riješiti, no promjenama u vlastitom ponašanju mnoge situacije možemo učiniti podnošljivijim.

Na smijeh gledamo kao na stanje raspoloženja, no smijeh je vrlo učinkovit lijek i jedini kojeg treba koristiti što više i češće, nema prekoračenja doze!

Važno je znati šaliti se na svoj račun, pronaći veseliju stranu nekog problema, izbjegavati beskrajno duge i beskorisne rasprave o gospodarskoj situaciji, političarima i njihovim ovim ili onim potezima, pandemiji, cjepivima, bolestima… Kad se uspijemo odmaknuti od takvih teških vijesti i tema, ostane više vremena za neke druge, puno kvalitetnije sadržaje.

Pokušajte sa smijehom

Jasno, mnogo je životnih situacija u kojima nam nije do smijeha no sve ono što nas tišti i pritišće, već se dogodilo. Gubitak se dogodio, bolest se dogodila, nepravda se dogodila, ali treba pokušati naći snagu izdići se iznad toga. Da li ćemo to učiniti sami ili uz pomoć bližnjih, prijatelja, zdravstvenih profesionalaca, potpuno je svejedno.

Veseljaci oko nas, a ima ih, jednako, ako ne i više, ranjiv su, bolesni su, s puno problema, ali se smijehom i šalom lakše nose sa svojim mukama. Ugodno nam ih je vidjeti, popričati s njima, našaliti se i nasmijati.

Predlažem, barem pokušajte sa smijehom, čak u inat ako je potrebno.

Nije tako teško, a svima će nam biti ljepše.