Piše: Dragica Ščrbačić Dragovac, draga suradnica Regionalnog portala Bjelovar.live i čuvarica kulturne baštine
Dragi prijatelji, moja čitalačka družino! Evo još jedne objave povodom 95 godina postojanja NK Trnski iz Nove Rače.
Zapravo, ovo je prava biografska prigodnica namijenjena klubu i njihovom najpopularnijem treneru koji ovih dana proslavlja 74. rođendan. Njegovo je ime:
IVAN BEDI (Nikšić, Crna Gora, 16. studeni 1951.)
Roditelji Ivana Bedija rodom su iz okolice Daruvara. Obitelj se često selila i mali Ivan rođen je u Nikšiću, ali je djetinjstvo i ranu mladost proveo u Bjelovaru, gdje i danas živi.
Istražujući povijest račačkog nogometa 2014. godine susrela sam se i s ovim uvaženim nogometnim stručnjakom.
U ekskluzivnom intervjuu rado mi je pričao o svojoj impresivnoj nogometnoj karijeri i o dolasku u račački nogometni klub kad je još nosio ime NK Fenor.
Naime, Bedi je započeo nogometnu karijeru u bjelovarskim klubovima, ali kao iznimno talentiran nogometaš otišao je u NK Dinamo iz Zagreba 1971. godine.
U Dinamo proveo 20 godina
– U rujnu 1971. godine u Zagreb je protiv Dinama došla igrati Crvena Zvezda iz Beograda prvenstvenu utakmicu, ja sam debitirao i bio igrač te utakmice s postignuta tri gola i jednom asistencijom. Imao sam veliku, veliku sreću, jer tog je trenutka osim mene bilo puno talentiranih igrača, ali eto sreća ih nije pomazila. Nakon te utakmice sva vrata u Dinamu bila su mi otvorena i uspjeh nije izostao. U tom sam klubu proveo svojih 20 nogometnih godina: bio sam igrač, trener glavni i pomoćni, sportski direktor i član uprave kluba. Dok sam bio trener, doveo sam igrače u Raču na Veliku Mašu kako bi uveličali tu račačku tradicionalnu proslavu i nogometni turnir. To je bilo prije utakmice s Oxerom iz Francuske kad smo igrali u KUP-u UEF-e. Igralište je bilo puno gledatelja, zapravo, Rača je oduvijek bila poznata po dobroj publici koja poznaje nogomet. Ja sam inače 60-ih godina dolazio igrati u Raču kao igrač NK Bjelovar i tada sam upoznao jako dobre igrače poput Čopa, Gazdića, Kovača…
Račanci su poslije 70-ih godina igrali najbolji nogomet na bjelovarskom području. Ti iznimno talentirani igrači imali su dobru infrastrukturu, tvornica Fenor ih je pratila i podržavala u svakom pogledu.
Ono što je Fenor postigao i igrao u Zagrebačkoj zoni-sjever veliki je uspjeh i ne smije se zaboraviti, a njemu je prethodio teški rat, da tako kažem, velik trud, momčad je morala imati iznimnu kvalitetu da bi igrala na tom rangu!
Zasigurno ste najpopularniji trener koji je trenirao račački klub. Koji su bili vaši motivi dolaska u Novu Raču?
– Jedina pobuda koja me je dovela u NK Fenor bilo prijateljstvo prema tome klubu i nekim ljudima. Posebno sam cijenio dr. Josipa Stankovića, tu je i Željko Ščrbačić, Ivan Kokot, pa Josip Bengez i Milan Sokolović. Nakon izlaska iz Zagrebačke zone klub je padao u igri i želio sam pomoći. Kada je Bengez došao za predsjednika kluba ja sam došao za trenera. On se kao predsjednik jako trudio, iznimno je karakteran, bio je i odličan igrač, a Sokolović je puno toga nesebično odrađivao za klub samo kako bi što bolje napredovao, gdjegod je trebalo podmetnuo je svoja leđa. Takve osobe su klubovima itekako potrebne. Iako sam bio trener jednu sezonu 1986./87. ozbiljnim smo se radom s dna natjecateljske tablice digli do sredine. U to su vrijeme stasali novi talentirani račački igrači: Krasnić, Ružić, Pećar…. U KUP-u (1987.) na razini Zajednice općine Bjelovar (poslije Župnijski KUP) počeli smo loše, a na kraju smo bili pobjednici.
Želim istaknuti kako za jednog trenera nije dovoljno samo jedno životno iskustvo. Npr., ako je netko dobar igrač, to ne znači da može biti i dobar trener. Za to se treba educirati i pripremati, to je multidisciplinaran odnos. Što se tiče moga trenerskog staža u Novoj Rači, sigurno da je njime obogaćena moja nogometna prošlost i moje nogometno iskustvo, a to je moja vrijedna intima!
Osnovni adut za dobrog igrača je njegov talent, a da bi napredovao pored toga mora biti ozbiljan, odgovoran i karakteran, a rad s njim se mora stručno i kvalitetno osmisliti. Jednu takvu iznimno talentiranu račačku generaciju, koju su zapazili svi treneri bjelovarskog područja, imao je čast trenirati trener Lazo Marković. To su bili karakterni i inteligentni dečki, danas fakultetski obrazovani i uspješni ljudi!
Naime, radi se o generacijama 1956., 1957., 1958., igračima NK Fenor koji su zaigrali 1976. godine u Zagrebačkoj zoni, što vjerojatno čitatelji i ljubitelji nogometa prepoznaju.
Gospodine Bedi, imate li na kraju poruku za račačku publiku?
Neka samo bude strpljiva. NK Trnski danas nema podršku kakvu je imao nekad klub od tvornice Fenor, ali je kvalitetno sjeme u Novoj Rači odavno posijano i samo je pitanje kad će se promijeniti životne okolnosti, a onda će to sjeme zasjati punim sjajem!
Na klupi zagrebačkog Dinama je tijekom 1994. naslijedio Miroslava Blaževića, a potom je u dva navrata bio i pomoćni trener.
Sretan vam rođendan, gospodine Bedi, draga naša nogometna legendo!
Dinamo – 1974/75
GORNJI RED: Josip Škaro, Fikret Mujkić, Velimir Zajec, Mladen Repalust, Milan Šarović, Josip Kuže, Josip Čop, Ivica Miljković, Marjan Vlak
SREDNJI RED: Mirko Bazić, Josip Lalić, Drago Vabec, Veljko Tukša, Srećko Huljić, Branko Devčić, Ivan Ferenc, Filip Blašković, Ivica Car
DONJI RED: Džemal Mustedanagić, Ivan Bedi, Zlatko “Cico” Kranjčar, Ivica Poljak, Čedo Jovičević, Nenad Lušić, Marijo Bonić, Marjan Čerček, Ivica Senzen
Napomena: Zbog tehničke greške moguće je da imena nisu pravilno usklađena s igračima na fotografiji
