Razgovarao:Dean Vitanović
Predsjednički kandidat Zoran Milanović još od vremena kada je bio premijer izaziva podijeljene reakcije u javnosti. Za boravka u Bjelovaru razgovarali smo o kampanji i zašto smatra da može doći na čelo države, iako je donosio odluke kojima se morao zamjeriti potencijalnim biračima.
Jučer smo u kvalifkacijskoj utakmici za Euro 2020. pregazili Slovačku 4:0 ali u gospodarskom smislu Slovačka je pregazila nas. Što može učiniti predsjednik države da se i to promijeni?
-Ljudima ću obećati ono što mogu i moram, Hrvatsku bez mržnje i nasilja i bez lopovluka. Sela preurediti ne mogu, a vidim stagnaciju i žao mi je zbog toga. Možda sam kao premijer mogao učiniti više ali bilo je drugih ne važnijih ali ogromnih izazova s kojima smo morali živjeti. A što se tiče Slovačke, imao sam nekad ekipu iz Bjelovara koja je išla na skijanje u Slovačku osamdesetih godina prošlog stoljeća. Oni su si to mogli priuštiti, vrlo povoljno i putem sindikata, i po povratku pričali kako je tamo sve skromnije i siromašnije, a sada vidimo kako je sve drugačije. Ako stojiš na mjestu i previše se baviš samim sobom to se događa.
Širi se krug stranaka koji vas podržavaju, a to je učinio i bjelovarsko-bilogorski župan Damir Bajs. Koliko vam je bitna ta potpora na lokalnim razinama?
-Bitna mi je ljudski i organizacijski jer izbori su veliki događaj i bez potpore na terenu u to ulazite hendikepirani.Ali bitnije mi je na ljudskoj razini jer sam ipak bio premijer, a ne nekakav topli filozof pun dobrih nakana nego netko tko se morao i zamjeriti,a to ljudi ne zaboravljaju. No, bitno je da me ne mrze. Nisam se nikad pokušavao svidjeti svima ali kao svako ljudsko biće želiš nekakav odnos i ne želiš da te mrze. Tko da me mrzi, građani, Hrvati, manjine, Srbi, zašto da me mrze? Mi smo se tijekom mandata pokušali približiti dijelu branitelja ali nije išlo jer je politička organizacija s druge strane takva kakva je. Oni žive od konflikta i graničnog nasilja. Ja sam stalno na terenu, s ljudima, idem sam i nisam imao loših iskustava.
U Hrvatskoj su zaredali incidenti u kojima zbog nacionalnosti aktera dominira nasilje. Nismo se u javnom prostoru odmaknuli od ustaša i partizana?
Ja pokušavam od toga pobjeći ali ne ide. Ono u Uzdolju nije bila obična tučnjava već nasilje s obilježjima terorizma. Na sreću ne padaju glave ali to je nasilje prema slabijima i tome ću se usprotiviti na sve načine. To je moja riječ, i nekakav autoritet ako ga imam i moj karakter koji nije svima po volji. Bit ću predsjednik s integritetom, a to je ono što sad nemamo jer imamo predsjednicu bez ikakvog integriteta. Predsjednik nije fikus, on je autorioret i ako ga nema nema mu spasa.
Kakva je ugled Hrvatske danas i gdje ju vidite u budućnosti ?
Predsjednica ima neporeciv i rijedak talent za izabrati najgore društvo u inozemstvu i u Hrvatskoj ali ja ja neću biti takav. Hrvatska je zapad, tu ju vidim i tu pripada. To je progresivna Europa u kojoj možeš otići iz svoje države ali samo kako bi se usavršio i uvijek ćeš se htjeti vratiti. Hrvatska je zapad i moji partneri ukoliko me prihvate će biti najprogresivniji europski političari, ne moraju biti socijaldemokrati jer više nisam predsjednik SDP-a ali znam što je jesam. U politiku nisam doveden kao nečija tajnica, recimo Sanaderova, nitko me nije postavio za konzula bez završene škole u 30. godini života. Sponzora i mentora nisam imao i borio sam se sam.
Zašto bi vas građani trebali izabrati na izborima, kako ih motivirati da izađu?
Tako da budeš uvjerljiv, da ti vjeruju, da ih ne varaš i ne lažeš, ne daješ obećanja za koja znaš da se ne mogu izvršiti. Kad kažem da će Hrvatska biti zemlja bez mržnje i nasilja to ne znači da će biti iskorijenjeno jer će ga biti i dalje ali manje. Ako se netko na to odluči neće biti prešutno potican i toleriran. Ja ću ustati protiv toga svojom riječju jer instrumetne represije nemam,a kad sam ih kao premijer i imao korišteni su krajnje konzervativno ako uopće. Ja vjerujem da ću pobijediti zahvaljujući svom znanju i iskustvu koje je veće od drugih kandidata,no to može biti i plus i minus jer je politika nepredvidljiva. Stoga me posebice zanima kako će u Saboru proći prijedlog da se prilikom preuzimanja biračkih listića ljudi potpišu jer to sada nemamo. To je način da se suzi prostor manipulacijama i varanju čega još pomalo ima pa ćemo vidjeti tko je protiv toga.
