Razgovarao: Ivan Karačony
Udruga Franak BBŽ broji 520 članova u županiji, a ovih dana obilježila je četiri godine postojanja. Iz tog razloga predstavnici Udruge će ove subote održati javnu tribinu na kojoj će, između ostalog, biti govora o tužbama protiv banaka. U ekskluzivnom intervjuu s Krunoslavom Palatom, povjerenikom županijske Udruge Franak, koji je i sam žrtva porasta kamate i tečaja švicarskog franka, otkrivamo dosadašnja postignuća Udruge, ali i predstojeće aktivnosti u borbi protiv banaka.
BJLIVE: Zašto je subotnja tribina toliko važna za ”frankere”, ali i ostale kreditno zadužene građane?
-Tribinu ćemo održati u velikoj Vijećnici u zgradi Županije, razgovarat ćemo o otplaćenim kreditima, konverziji, refinanciranju, optužnim prijedlozima, tužbama protiv banaka i svim nezakonitostima u poslovanju s bankama. Pozivamo sve Euro i Kunske dužnike da nam se pridruže, obzirom da se nezakonitosti o kojima ćemo pričati odnose i na njihove ugovorene kredite. Uz to, također ćemo dijeliti i članske iskaznice onima koji su platili članarinu. Zato milim sve da dođu u što većem broju.
Konverzija je spasila živote
BJLIVE: Kakva je vaša situacija s kreditom u ovom trenutku? Kada ste uopće podigli kredit u švicarskim francima i do koje mjere ste požalili?
-Tijekom 2004. godine podigao sam stambeni kredit na rok otplate od 20 godina i s kamatom od 5,25 posto u švicarskim francima. Od 2008 do 2015. godine porastom kamate i tečaja CHF, anuitet kredita je porastao sa 2025 kuna do 3100 kuna mjesečno. Točno 19. siječnja 2015. godine tečaj CHF se ”zamrznuo” na 6,39 kuna, a početkom 2016. godine sam izvršio konverziju u euro valuti te mi je sad mjesečni anuitet nekih 2150 kuna. To je i dalje uvećanje od prvobitnog iznosa, ali je puno podnošljivije. Trenutna kamata je 4,6 posto u euru s promjenjivom kamatnom stopom. Razmišljam da prebacim kredit u kunski s fiksnom kamatnom stopom. U tom slučaju ne bih više imao nikakvih briga oko tečajne liste svakog mjeseca. Ostali ”frankeri” koji su imali veće rokove otplate i veće kamate ovisno od banke do banke, imali su povećanje anuiteta i do 100 posto od početnog iznosa. Neki su ostali bez posla, došla su im rješenja o ovrhama pa smo to na koncu rješavali pravnim putem.
”Tko vas je tjerao da podižete kredite u francima?”
BJLIVE: Aktivizam Udruge Franak podigao je dosta prašine na razini države. No, ima onih koji govore otprilike; ”tko vas je tjerao da podižete kredite u francima?”. Može li se tako gledati na 50 tisuća građana Hrvatske koji su podigli kredit u toj valuti?
-Da se nismo organizirali u Udrugu Franak, vjerujte da bi bio puno veći broj preminulih, oboljelih od karcinoma, razvedenih, ovršenih i raseljenih van granica države. Postalo je više nesnosno svaki mjesec skupljati novac iz ničega za anuitet, a znate da ako ne platite, možete ostati bez krova na glavom. Nismo podizali kredite u CHF zbog zarade, već zato što kunskih kredita nije bilo, a u eurima smo bili kreditno nesposobni jer je kamata bila veća za jedan posto. Tako da samo zlonamjernici mogu pričati na taj način. Postigli smo puno toga volontiranjem, odricanjem slobodnog vremena i punopravnim putem da olakšamo sebi, ali i poznatim i nepoznatim ”frankerima” normalan život, bez strepnji od gubitka doma.
BJLIVE: Iako ste se, na čelu s danas saborskim zastupnikom Goranom Aleksićem, izborili za konverziju ”švicaraca” u eure i time olakšali otplatu kredita, ušli ste u drugu bitku, za sankcioniranje banaka radi samovoljnih, umjesto ugovorenih uvjeta promjene kamata. Kako mislite da će ta bitka završiti?
-Da, već više od četiri godine sam aktivan u vrhu Udruge Franak gotovo svakodnevno i vjerujte da smo na pravom putu. Tek sada, kroz saborski rad, gospodin Aleksić direktno predlaže zakonske odredbe i prijavljuje DORH–u sve nezakonite radnje banaka. Da smo lani na izborima imali veću podršku naših članova, mogli smo imati dva ili tri saborska zastupnika pa bi borba bila još učinkovitija.
Izvršili suicid, oboljeli od karcinoma…
BJLIVE: Poznajete li nekoga kome je kredit u švicarskim francima doslovce uništio život?
-Da, na žalost. Imamo preminulu Ivanu Mandić koja je bila prva žrtva kredita u švicarskim francima. Iznenada je preminula zbog zatajenja srca. Na području Zagreba smo imali dosta suicida, podosta članova je oboljelo od karcinoma, bilo je mnogo razvoda brakova, a jedan kolega iz Koprivnice je otišao u Njemačku da bi mogao nastaviti otplaćivati stambeni kredit. Imam kolege iz Osijeka, Šibenika, Zagreba, Dubrovnika koji su morali otići u Njemačku, Kanadu i Austriju i to u 50–im godinama života. Morali su ostaviti svoje obitelji da bi uspjeli svaki mjesec poslati novce za uplatiti anuitete kredita. To je ono tužno i žalosno da u vlastitoj zemlji ne možeš otplatiti dom i ostaviti djeci u nasljeđe sigurnost radnog mjesta, već si prisiljen otići trbuhom za kruhom i ostaviti najmilije. Ali znam da neće nestati Udruge Franak, sve dok ne nestane bezakonje zbog koje je nastala!
Comments are closed.