Članovi bjelovarske Udruge tjelesnih invalida Bjelovar već se godinu dana bave zanimljivim aktivnostima, a sve u sklopu projekta ”54 + KULTURA” koji je odobren u sklopu natječaja ”Umjetnost i kultura 54+”.
Cilj projekta je socijalno uključivanje i unapređenje kvalitete života osoba s invaliditetom starijih od 54 godine kroz aktivnu participaciju u kulturno–umjetničkim aktivnostima, uključujući glazbene i literarne radionice, a u nastavku vam donosimo njihova dva rada.
U sklopu projekta provode se glazbene radionice (zbor) srijedom u 17 sati pod vodstvom gospodina Gorana – Krune Kukolja te literarne radionice četvrtkom u 14 sati pod vodstvom gospođe Đurđe Vučetić. Radionice se provode u prostorijama Udruge na adresi Gundulićeva 1, Bjelovar.
Ukupni iznos bespovratnih sredstava u okviru Poziva iznosi 20 milijuna kuna, od toga je 85% sredstava osigurano iz Europskog socijalnog fonda, dok obavezni udio nacionalnog sufinanciranja od 15% osigurava Ministarstvo kulture iz Državnog proračuna Republike Hrvatske. Projekt ”54+Kultura” traje 12 mjeseci od 23. srpnja 2018. do 23. srpnja 2019. godine, dok vrijednost projekta iznosi 244.271,43 kune. (BJLive)
NEOBIČNE GAMAŠE
Prva je nedjelja u mjesecu. To je dan kada bjelovarski planinari u 9.30 kreću iz šume Lug put Planinarskog doma na Bilogori (200-250 NV). Kamenitovac – Planinarski dom kojim upravlja HPD Bilogora Bjelovar tada živne od žagora i razdraganih razgovora planinarki i planinara koji su netom stigli, svi redom malo zadihani.
Staza kojom se krećemo mjeri oko 2 sata hoda i polagano se penje od 135 bjelovarskih metara NV do kamenitovačkih 242 m. Da bi se krenulo prepješačiti tih 9 km, potrebno je obuti prikladnu obuću i obući prikladnu odjeću. Te prve nedjelje ovoga siječnja, prve nedjelje ove dvijetisućedevetnaeste godine, zatekla sam se u još uvijek stalno nenastanjenoj kući. Petnaestak dana prije isteka dvijetisućeosamnaeste u njoj je vrvio život: cika, vika, žamor, trka, padanje, ustajanje…. dvorište, dnevni boravak….gomila cipela….narančastocrveni plamičci iz kaminske peći unijeli su veselje i toplinu u kuću koja samuje veći dio godine. Sve je opet utihnulo kad su svi moji krenuli na skijanje!
Tiho je bilo i toga jutra. Tu sam noć mirno spavala. Pred jutro me san prevario: planinari su već bili krenuli kad sam se probudila! No, nisam odustala od pohoda na Kamenitovac! Morala sam improvizirati: Umjesto planinarskih teleskopskih štapova poslužit će deblji ljeskov prut o koji moj muž vješa kobasice. Tu su i stare, još uvijek dobre, stare planinarske, kožne cipele. Premazala sam ih mašću i ulaštila jer mi je zaštitna krema za cipele u stanu u Preradovićevoj…Planinarske su čarape ovdje. Obući ću sinovljevu debelu, pamučnu majicu. Rukave ću morati dvaput presavinuti, bit će dobra. Prirodna je tkanina, tijelo će moći disati. I jakna je ovdje – umjesto kratke – duga. Tu su i rukavice, a francuska kapa od filca grijat će mi glavu.
No, vani je snijeg! Tko zna ima li zapuha i koja je visina sniježnog pokrivača na bilogorskoj stazi!? Nema mojih gamaša!!! One su na četvrtom katu ustanu na bjelovarskom Korzu! Nije nimalo ugodno kad u cipelu upadne snijeg i otopi se… Što ću sad???? Imam rješenje: U podrumu su stare dokoljenke. Na stopalicama tih termo dokoljenki malo nedostaje da probiju prsti i pete jer izbliza često gledaju unutrašnjost čizama za vrt! Žrtvovat ću njih! Uzela sam škare i ukoso prerezala stopalice! Navukla sam i h naopačke preko nogavica hlača. Bile su mucaste, šarene sa sivo-lilastim uzorkom. Probušila sam na prednjem dijelu rupice i kada sam obula cipele, navukla sam moje nove, unikatne gamaše preko njih! Uzicom, koju sam provukla kroz probušene rupice, pričvrstila sam ih za vezice na samom vrhu planinarskih cipela.
Ranac sam opskrbila limunadom, suhim kolačićima, čvarcima i tlačenicom, kruhom i glavicom crvenog luka. Jedanaest je sati i – već sam spremna! Planinari su sigurno u zadnjoj šumi… No, stići ću ja njih!
Susjed Ivo autom me odvezao do Romske kuće koja me podsjetila na Javorkine prekrasne stihove pjesme o Romima Lovarima! Na kraju asfaltirane ceste skrećem desno, u šumu. Neki čovjek motorkom ruši starije stablo. Stajem, pozdravljam zaželjevši svako dobro u Novoj i pitam jesu li ovuda prošli planinari. Odgovor je – negativan! Nastavljam dalje, lijevo, spuštam se po snijegu, lagano se kližem. Gamaše onemogućavaju snijegu da uđe u cipele. Prelazim potok preko drvene brvi. U snijegu su vidljivi tragovi – planinari su već prošli!
Opet duži uspon i – evo vidika: Oranice i livade pod bijelim, sniježnim pokrivačem. Vikendice na vrh brijega govore mi da do Doma nije još daleko! Zastajem. Uzimam mobilni telefon i ovjekovječujem sebe i zimsku idilu i šaljem je u Austriju! Neka vide djeca i unuci da i kod nas ima snijega i da i baka uživa ub zimskim radostima!
Malo zapuhana stižem do Planinarskog doma. Na ulazu me dočekaju drveni kipovi planinara oblikovani motornom pilom. Ulazim!Ugledavši me, moji prijatelji planinari srdačno me pozdravljaju i raduju se što sam i ove godine s njima. Zaželjeli smo si zdravlje, sreći i još mnogo planinarskih druženja…
Ispraznila sam ranac. Malo smo prezalogajili, malo popričali. Polako se spremili i razdragani pješice krenuli našom stazom u Bjelovar.
Hodamo, čavrljamo. Pitaju me gdje sam nabavila gamaše.
„Baš su simpa!“ – kažu.
A ja, ponosna na svoj jutarnji uradak, veselo poskakujem od jedne do druge skupine i započinjem neku novu priču….
Autor: Nada Vranko–Nagy
P R O LJ E Ć E J E V R I J E M E P J E S N I K A
Lako je pjesnicima u proljeće.
Vizure su im pune jasnih boja
malenih cvjetova, vjesnika nadolazećeg.
Tko će prvi obznaniti se suncu?
Visibabe, šafrani, jaglaci ili šumarice?
Razmilit će se pjesnici livadama,
pridružiti se pčelama i bumbarima,
zavodljivo poigravati se s leptirima,
šuškati među travama s mravima…
Pjesnici će se opijati mirisima zumbula,
pjevati u rano jutro sa ševama,
grliti se s mladicama breza i javora,
razgolititi se pred plavetnilom svoda.
Krv će njihova strujati poput sokova
što nadiru iz uspavanih dubina.
Pjesnici žude za ljepotom koja dolazi.
Nisu i ne mogu biti ravnodušni.
Ja sam pjesnik, i ti si pjesnik.
Toliko puno pjesnika oko nas.
Proljeće nas je probudilo, ujedinilo
da ispjevamo himnu njegovu dolasku.
Eheeej, proljeće! Tu smo! Dobrodošlo!
Autor: Javorka Pangerčić
