Izuzev nedavnog prosvjeda građanske akcije pod nazivom Stop rastu cijeni goriva, čovjek bi trebao dobro napregnuti mozak da se sjeti kada su to Bjelovarčani u velikom broju izašli na ulice, trgove i zbog nečeg kakti prosvjedovali.
Čak se i nedavno zaustavljanje automobila na bjelovarskim ulicama u znak protesta rastu cijene gorive teško može nazvati pravim prosvjedom. Budimo iskreni, riječ je bila o komotnom buntu kratkog daha koji, pokazalo se, nikakvog učinka na vladajuće imao nije.
Zašto komotan bunt?
Da nisu bili u automobilima, stanovnici Bjelovara teško bi našli za shodno prošetati do, primjerice, središnjeg gradskog parka ili, pak, benzinskih postaja. Zašto ne blokirati benzinske postaje, ondje razviti transparente, izvaditi megafone i bubnjeve te u maniri najvatrenijih navijača jasnim artikuliranim zahtjevima poslati poruku vladajućima. Pa makar to bilo samo i na pola sata. Vjerujte, takav bi prosvjed daleko veći učinak imao od svjesnog stvaranja prometnog krkljanca.
Prosvjedni kolaps
Nažalost, teško je očekivati da će takva, posve legitimna prosvjedna koncepcija u skoroj budućnosti zaživjeti u glavama većine stanovnika Bjelovar. Daleko je lakše, priznajmo, na 10 minuta zaustaviti automobil, udobno sjediti na vozačkom sjedalu i prebirati po radijskim stanicama i bez, zapravo, ikakvog pravog angažmana, napraviti kratkotrajni prometni kolaps koji na koncu akterima stvara prividan dojam da su ”aktivno” sudjelovali u nazovimo ga prosvjedom i bili dijelom masovnog čoporativnog udruženja koje najčešće ne donosi zadovoljavajuće rezultate, ali su s druge strane iznimno zabavni i, ponovno priznajmo, lako izvedivi.
Kolege iz radničke klase
Blokada prometa, ponovimo još jednom, na koncu nije rezultirala ničim svrsishodnim. Niti su se vladajući brecnuli, dok se s druge strane zafrnulo samo one kolege vozače kojima je bila neka panika, koji su se negdje žurili jer, eto, ljudi rade, imaju rokove, moraju negdje stići na vrijeme.
Dakle, prosvjed u kojem se generira šteta na uštrb nedužnih kolega iz radničke klase kojih je, nažalost, iz dana u dan sve manje zapravo i nije prosvjed, već puki izlet koji nije donio ništa dobro. Definicija prosvjeda iliti demonstracije otprilike označava javni skup ili javno okupljanje osoba radi izražavanja protesta ili mišljenja. U definicije nigdje ne stoji riječ ”šteta”, a posebno te riječi nema u definiciji građanske akcije kao što je bila ”Stop rastu cijene goriva”.
Famozna ’68
Stanovnici Bjelovara su, kao i stanovnici ostalih manjih gradova, općina i mjesta (čast izuzecima), poprilično pasivni kada se radi o bilo kakvom obliku prosvjeda, odnosno artikuliranim građanskim inicijativama u kojima je naglasak na općem dobru, izuzev vjerskih, spolnih i nacionalnih pitanja.
Čini se kako je se ta famozna ’68 godina ne zove s razlogom ”famozna”, a djelić transformacije kolektivne svijesti i pozitivnog duha koji je tada zavladao svijetom u jednom se trenutku probudio i u Bjelovaru.
Bez obzira na političke i ine okolnosti, vjerovali ili ne, Bjelovarčani su prije točno 50 godina prosvjedovali protiv rata u Vijetnamu. Konkretno, organiziran je prosvjedni miting na kojem je bjelovarska mladost, tadašnja omladina, rekla što misli o američkoj agresiji na tuđu zemlju.
Danas, ne samo da nas boli onda stvar što se događa u svijetu, već ne znamo li se jako dobro pretvaramo da nemamo pojma tko nas ”prca” u vlastitoj zemlji. (ika)
