Članovi bjelovarske Udruge specijalne policije ”Omege” ove su godine sudjelovali na 8. pohodu Vinkovci – Vukovar, koji se održava u znak sjećanja na žrtve Vukovara. Pohod je vođen trasom poznatom kao ”Kukuruzni put”, koja ima duboko povijesno značenje za grad Vukovar.
Na jugozapadnom prilazu Vukovaru, na početku zemljanog puta kroz polje, smjestila se siva kapelica koja označava početak Kukuruznog puta. Ovaj put, prepun poljskih puteva kroz kukuruzišta, bio je ključna žila kucavica za Vukovar tijekom agresije. Vodio je od vukovarskog naselja Lužac do sela Bogdanovci, a koristio se za prijenos hrane, lijekova, medicinskih potrepština, streljiva, i svježeg ljudstva. Putem su se izvlačili i najteže ranjeni borci.
U listopadu 1991. godine, nakon okupacije sela Marinci, Vukovar je bio potpuno opkoljen, a Kukuruzni put postao je jedina ruta za opskrbu i izvlačenje ljudi. Posljednji su njime u Vukovar ušli dragovoljci i pripadnici HOS-a iz Zagreba. Na tom putu je kasnije podiguta zavjetna kapelica, a duž njega postavljeni su i drveni križevi kao znak sjećanja na heroje i žrtve toga vremena.
Ovaj pohod bio je prilika za odavanje počasti onima koji su prošli tim putem, simbolizirajući njihov nepokolebljivi duh i borbu za slobodu.
Đurak: ”Ma kakav minus i hladnoća…”
Bjelovarskim ”Omegama” pridružili su se brojni hodočasnici, planinari PD ”Gora”, članovi udruge specijalne policije ”Orao” i ”Grom” te članovi udruga ”Tigrovi”, ”Kuna” i ostalih braniteljskih udruga. Na ovom hodočašću bilo je više od 80 sudionika.
– Vinkovci, Cerić, Nuštar, Marinci, Bogdanovci, Kukuruzni put, Vukovar, Vodotoranj, Ovčara. Hodati sa sudionicima tih događaja i slušati te priče… Ma kakav minus i hladnoća – kazao je Mario Đurak, predsjednik USP ”Omega”.
Istinite priče preživjelih sudionika krvavih bitaka
– Dragi gosti i domaćini, zahvaljujem vam se svima na uloženom trudu, vremenu i volji u svezi vaše prisutnosti osmog noćnog hoda od Vinkovaca do Vukovara. Noćni hod je samostalna ideja nekolicine hodočasnika koji se zalažu za veliku Hrvatsku, jer im je ova Hrvatska premalena koliko njihove preumorne noge mogu propješačiti, a vezana je uz pijetet prema žrtvama diljem Domovine nam, poginulim i nestalim, te ranjenim braniteljima, molitvu za njihove duše i obitelji, te izvornim i istinitim pričama preživjelih sudionika krvavih bitaka, koji su imali sreću dovoljno dugo poživjeti kako bi vama prenijeli svoja znanja i iskustva. Prije svega nadam se kako sam ispunio svoja obećanja i nagradio vas žuljevima, smrzavanjem i umorom, koji su premalena žrtva u usporedbi s onim što su Oni proživjeli. Neću posebno opisivati sami tijek hoda, oni koji nisu sudjelovali neka pate i ovisno od svoje smjelosti neka se nagodinu pridruže.
”Nikada ne bismo sami uspjeli realizirati sličan poduhvat, da nismo imali pomoć”
Iskreno, nikada ne bismo sami uspjeli realizirati sličan poduhvat, da nismo imali pomoć. Zahvaljujemo se gradu Vinkovci, koji su pokrili trošak skromnog objeda za nas stotinjak i prostor u vinkovačkom Novom Selu. Zahvaljujemo se županiji Vukovarsko-srijemskoj na okrijepi vodom za hodočasnike. Hvala Policijskoj Postaji Vinkovci koji su se svojom nazočnošću pobrinuli za sigurnost svih hodočasnika. Zahvaljujemo se crkvi Svetog Nikole na korištenju sakralnog objekta, njihovom pjevačkom zboru, i fratru Matiji Mandiću, koji je nesebično došao iz samostana svetog Antuna održati svetu misu u vrlo neuobičajeno vrijeme. Branko Vučina, hvala tebi i tvojoj obitelji za noćenje vozača, koji su izdaleka dovezli hodočasnike. Veliko hvala načelnicima općina, Hrvoje Drinovac – Nuštar i Marko Barun – Bogdanovci, koji su u ovo hladno vrijeme otključali Domove, gdje smo imali priliku ugrijati se, popiti čaj, kavu, sokove, i ostalo. Nismo zaboravili izvorna izlaganja na mjestima stradanja, pripadnika 3.brigade ZNG Đuro Kovačević i Damira Plavšića kojega ne treba posebno predstavljati (svi ga poznajete), “Vukovarskom vodotornju” na ostvarenom popustu, zaštitarki na ulazu u memorijalnu bolnicu, župniku svetog Filipa i Jakova koji nas je pozdravio tijekom svete mise, i svima ostalima koji su svojim doprinosima uveličali ovu našu žrtvu.
Hvala veteranima specijalne policije iz Ogulina, Karlovca, Bjelovara i Osijeka, P.D. Frankopan, P.D. Gora, 3.br. ZNG Đakovo (na logističkoj potpori pratnje), stjegonošama, križonošama, i najveća zahvala Kristu Kralju, koji se pobrinuo za naš uspjeh.
Vidimo se opet iduće godine, i u Škabrnji, i u Vukovaru… – kazali su u ime organizatora Tomislav Horvat i Krešimir Čeko.
