Razgovarao: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)
Mladen Medak Gaga hrvatski je kantautor i ilustrator, koji se povremeno bavi i dramsko-scenskim stvaralaštvom.
Rođen je i živi u Bjelovaru, ali ga uglavnom poznaju stariji Bjelovarčani, dok je mlađima gotovo nepoznat.
Bio je član bjelovarskog glazbenog sastava ”Stare staze” do 1996., kao basist, pjevač, autor glazbe i tekstova, pa je s njima nastupio i na Dori 1995. godine sa skladbom ”Ritam ljubavi mi daj”, za koju je napisao glazbu i tekst i izveo kao glavni vokal.
Uglavnom sklada i pjeva šaljive, društveno angažirane pjesme šansonijerskog izričaja i tamburašku glazbu.
Nastupi na brojnim festivalima
Uz spomenutu Doru, nastupio je na četrdesetak festivala: na Chansonfestu u Zagrebu, na Zlatnim žicama Slavonije u Požegi, na Brodfestu u Slavonskom Brodu, na Festivalu Pjesme Podravine i Podravlja u Pitomači, na Festivalu hrvatske šansone Zvonimir Golob u Koprivnici, na festivalu Kre Mure i Drove u Prelogu, na Čansonfestu u Kastvu, na Šala la chanson festivalu u Splitu, na Festivalu satirične šansone u Blatu na Korčuli i na drugim festivalima, a na mnogima je bio i nagrađivan.
Povremeno piše i za djecu, za što je primio i nekoliko priznanja. Na međunarodnom dječjem festivalu Kukuriček u Đurđevcu bio je nagrađivan tri puta, a na Malom MEF-u u Čakovcu dva puta. Objavio je tri samostalna albuma, a skladbe mu se nalaze na barem pedesetak kompilacijskih izdanja.
”Kajbare” i ”Ja, Preradović”
Od 2012. godine nastupao je s vlastitom predstavom ”Kajbare – zaglazbancije i politikancije”, koja je bila na stalnom repertoaru zagrebačkog kazališta Histrion u Zagrebu od 2015. do 2024. godine.
Godine 2018. napisao je i postavio monodramu ”Ja, Preradović”, s tematikom pjesnikove biografije, a povodom 200. obljetnice Preradovićeva rođenja.
Te iste godine uredio je i ilustrirao brošuru ”Petar Preradović kao nadahnuće” te na osnovi spomenute predstave načinio scenarij za igrano-dokumentarni film o tom znamenitom ilircu ”Ja, Preradović”, u kojemu i igra lik pjesnika, a za potrebe navedenoga filma skladao je glazbu i suautor je scenografije.
”Začudna bića Bilogore” i kamišibaj
Početkom 2021. godine počinje se baviti kamišibajem, tradicionalnim japanskim načinom slikovnog pripovijedanja, gdje se ostvaruje kao autor priča, ilustracija i glazbe te kao izvođač – pripovjedač.
Osmislio je, napisao i ilustrirao zbirku priča za djecu vezanih uz zavičajna mitska bića pod nazivom ”Začudna bića Bilogore”.
Godine rada u turizmu i kulturi
Dugi je niz godina bio djelatnik Turističke zajednice grada Bjelovara (kasnije TZ Bilogora-Bjelovar) te jedan od organizatora turističke manifestacije Terezijana do 2016. godine, kao i suorganizator bjelovarskog ”Božićnog gala koncerta”, čiji je producent od 2022., a koji redovito snima i emitira HRT.
Povod ovome razgovoru bile su aktivnosti koje su u tijeku i koje ubrzo slijede.
Chansonfest nakon nekoliko godina
– Ove godine pjesma vam je uvrštena u festivalsku večer međunarodnog festivala šansone Chansonfest 2026. koji će se održati 19. studenoga u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu?
– Točno. To je festival na kojem sam, čini mi se, najviše nastupao. Možda sedamnaest puta. Nisam se javljao na natječaj od 2021., kad sam posljednji put nastupio na tom festivalu. Neke bitne promjene i obiteljski događaji u mom životu malo su me udaljili, da tako kažem, od želje za nastupima na festivalima. Sad sam se odlučio malo vratiti. Izvest ću skladbu ”HOMMAGE STAROM PJERU” za koju sam napisao glazbu i tekst, a potpisujem i aranžman.
Što se dogodilo sa šansonom?
BJLive: Šansona, čini se, i nije neka popularna glazbena vrsta?
– Da, tako je! Odnosno – nije više! Šansona je svoj zamah doživjela, rekao bih, početkom pedesetih, a počela je padati početkom osamdesetih, čini mi se. Ona je specifična po tome jer je zapravo kod nje tekst u prvom planu. Šansona je, kako to vole reći neki teoretičari i kritičari, subjektivno bilježenje objektivne stvarnosti, šansonijeri su kroničari vremena. Svaka šansona je mali dramolet i zato šansonu najbolje izvode njezini autori (kantautori), a nakon njih glumci. Šansona je uvijek priča, poruka… Presloženo je to za veći dio današnje publike koja nema vremena, želje, a ni znanja za nešto dublje doživljavanje glazbe.
Tamburaška glazba? Kamišibaj – spoj slike, riječi i glazbe
BJLive: Što je s tamburaškom glazbom u kojoj ste ostvarili možda i najveće uspjehe?
– Tambura je trenutačno u fazi mirovanja.
BJLive: Bavite se već nekoliko godina i kamišibajem? O čemu je riječ?
– Većina ljudi zna malo ili gotovo ništa o toj vrsti umjetnosti pa evo ponešto o kamišibaju: kamishibai je umjetnički oblik slikovnog pripovijedanja. Riječ je o umjetnosti koja podrazumijeva istodobno pripovijedanje i riječju i slikom. U novije vrijeme pripovjedači se koriste i glazbom kao dijelom svog izričaja u kamišibaju.
Korisno je metodičko sredstvo i pomagalo za rad s djecom. Riječ kamišibaj složenica je nastala od japanskih riječi kami (papir) i shibai (gledalište ili kazalište). Neki ga zovu papirnatim kazalištem ili kazalištem iz kofera.
Zbog sklonosti raznovrsnom umjetničkom izražavanju, uistinu sam se pronašao u toj vrsti izričaja jer sjedinjuje likovne, literarne, glazbene i dramske elemente pa se tako ostvarujem najčešće kao potpuni autor; pišući, ilustrirajući, skladajući i izvodeći kamišibaj priče.
Od vrtića i škola do festivala
BJLive: Gdje nastupate?
– Nastupam po vrtićima, školama, knjižnicama, na OPG-u ”Na Malenom brijegu” i na nekim kulturnim događanjima. Ove godine, za desetak dana, po treći puta bit ću izvođač na Međunarodnom kamišibaj festivalu u zagrebačkom Etnografskom muzeju, gdje ću prikazati dvije kolaž izvedbe sastavljene od četiri priče.
Trenutačno predstave izvodim za djecu nekih bjelovarskih vrtića, a drugi tjedan imam i nekoliko predstava i u Rijeci.
Pripreme za Božićni gala koncert
BJLive: U kojoj su fazi pripreme za ‘’Božićni gala koncert”?
– Datum je definiran odmah po završetku prošlogodišnjeg, a to je 9. 12. Ponovit ću po tko zna koji put zbog čega je koncert toliko prije samog Božića, mada je uvijek u adventskom razdoblju: svi su glazbenici u to vrijeme prepuni angažmana i teško ih je angažirati da bi dali prioritet nastupu u Bjelovaru, kako se primiče vrijeme Božića, sadržaja, ponuda, događanja je sve više u svakom pogledu, a treba ostaviti i neki razuman termin da bi se mogla načiniti montaža koncerta na HRT-u jer je i tamo velika gužva u to vrijeme.
Opće je poznata stvar da s pripremama za ‘’Božićni gala koncert” krećemo u veljači. Nekima je to sve skupa prerano, ali ja mislim da bi trebali čak i prije. Već smo prije ljeta odradili temeljni dio organizacije, tako da je pred skoro mjesec dana sve definirano: izvođači, pjesme, redoslijed, glumci, scenarij… Ako ne bude nekih iznenađenja, sve bi trebalo biti OK. Dugogodišnje je to iskustvo u pitanju.
‘’Božićni gala koncert’’’ treba biti bjelovarski proizvod
BJLive: Hoće li ove godine biti nekih estradnih zvijezda?
– Svake godine bude poneka estradna zvijezda. Otkako sam preuzeo organizaciju i produkciju Božićnog gala koncerta, nastojim uključiti u program što više Bjelovarčana. Odmah se to dalo primijetiti angažmanom domaćeg čovjeka na mjestu aranžera, dirigenta i glazbenog producenta.
Meni to ima smisla. Nije problem, pogotovo ako imaš pozamašan budžet, dovesti skupe izvođače i time se hvaliti. Božićni gala koncert treba s vremenom postati bjelovarski proizvod sa što više domaćih izvođača.
Poneki gost svakako, ali domaći moraju biti vidno zastupljeni.
Ove godine, uz velik broj ljudi u orkestru koji su iz Bjelovara i domaćih zborašica, nastupit će četvero Bjelovarčana u glazbenom dijelu i troje u dramskom. Ali i sve drugo što nije u prvom planu, scenarij, režija, scenografija, kostimografija, videoprodukcija i slično, sve je to djelo domaćih ljudi. Možda nije sve uvijek vrhunski, ali je naš proizvod.
Riječ autora
Pravo je čudo da se do danas nitko nije sjetio predložiti Mladena Medaka Gagu za neko od gradskih priznanja za doprinos kulturi.
Čovjek koji desetljećima stvara, piše, sklada, ilustrira, nastupa, organizira i na različite načine ostavlja trag u kulturnom životu Bjelovara svakako bi imao što pokazati kao svoj kulturni ”staž”.
Možda je upravo ovo dobra prilika da se o tome napokon počne razmišljati.
Jer priznanja, kada već govorimo o ljudima koji desetljećima stvaraju za svoj grad, imaju najviše smisla onda kada stignu dok ih njihovi dobitnici još mogu primiti i s njima se iskreno obradovati.
