Foto: Ilustracija/Izvor: Zero Waste Europe

Piše: Darko Podravec

Prilično nezapaženo prošla je nedavna izjava jedne mega kompanije koja proizvodi planetarno popularne gazirane sokove da nema namjeru napustiti prodaju sokova u plastičnim bocama.

Izjava iz danas svima poznatih razloga zvuči skandalozno, ali obrazloženje je vrlo logično. Kupci koji uzimaju sokove s polica trgovačkih centara prepoznaju i kupuju njihove proizvode upravo zbog desetljećima prepoznatljive i praktične plastične boce. Kada bi proizvodili ambalažu koja je manje agresivna prema ljudskom okolišu, zdravlju i biološkoj raznolikosti, zabilježili bi značajan pad profita te porast ugljičnog otiska potrebnog za proizvodnju prihvatljivije ambalaže.

Ne žele mijenjati ambalažu

Naslućujem da ih zapravo zabrinjava porast troškova potrebnih za adaptaciju industrije koja im proizvodi ambalažu, a tu je i pritisak dobavljača sirovine koji ne žele izgubiti svog najvećeg kupca plastike na svijetu. Umjesto u adaptaciju uložiti će napore i novac u organiziranje sustava za reciklažu svih svojih plastičnih boca. Hoće li njihova verzija kružne ekonomije kroz reciklažu plastike biti učinkovita? Hoće li funkcionirati i u zemljama svijeta gdje infrastruktura za njenu primjenu ne postoji? Na primjeru naše europske domovine s pokvarenim političkim vodstvom koji tu i takvu koncepciju bezuspješno pokušava progutati barem deset godina pokazuje da je to prilično krupan zalogaj u jednoj “maloj” Hrvatskoj, a kamoli u cijelom svijetu.

Kupci definiraju prioritete

Općenito, probleme s jednokratnim ambalažama stvorile su ekonomije koncipirane na otprilike ovako složenim prioritetima;

1. maksimizirati profit vlasnicima i investitorima u industriji,

2. što više umanjiti troškove proizvodnje,

3. osigurati prava radnika, ako na to imaju pravo i način zahtijevanja,

4. zaštititi okoliš unutar zakonskih zadanih okvira pojedinih država, osim ako su propisane kazne unutar okvira prihvatljivih troškova.

Zato ova skandalozna izjava nije neočekivana, nikoga nije iznenadila. Ona ipak ukazuje na zanimljivu činjenicu, a to je da na cijelu računicu a time i ekonomske prioritete definiraju kupci, a ne proizvođači.

Odluka je na vama

Što prije to vi kao kupci shvatite, prestanete se ponašati kao ovisnici i pošaljete jasan ekonomski signal da ste to shvatili, to će se prioriteti prije promijeniti. Stvar je jednostavna, treba kupovati drugačije sokove u drugačijoj ambalaži. Jer konkurencija koja to prepozna povećat će svoj promet, prihode, tržište. Tako bi konkurencija koja je manja i fleksibilnija mogli investirati u razvoj inovativnih ambalažnih materijala koji su manje štetni na okoliš. To je jezik koji globalne kompanije (nadajmo se i lokalne) slušaju i čijim se porukama puno brže prilagođavaju. Brže nego što se zakoni mijenjaju, koje bi još brže zaobilazili.

Sugestivne poruke

Tada bi ste svoje “odgovorne” zastupnike mogli lakše nagovoriti da zakonski propišu sugestivne poruke na ambalažama koje bi sadržavale razloge te načine razgradnje i zbrinjavanja koje bi čitali prije svega najmlađi kupci na koje proizvođači i ciljaju. Sve sa ciljem oblikovanja odgovornih kupaca u budućnosti. Iako treba dobro razmisliti koji je uopće smisao i potreba kupovanja tekućih bombona, bez obzira na njihovo pakiranje?

Comments

comments