Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com´)
Bjelovarski maturanti se poput ostalih širom Lijepe naše proteklih dana okupljaju na raznim lokacijama kako bi barem na trenutak proslavili završetak srednje škole. Ovo je već druga godina zaredom da su zakinuti za službenu proslavu Norijade, a sve zahvaljujući epidemiološkim mjerama zbog koronavirusa.
Poput ostalih svojih kolega i bjelovarski srednjoškolci prisiljeni su proslavu svojih posljednjih školskih dana organizirati sami. Alkohola ima u obilju, atmosfera se podgrijava pivom i vinom, a sve se ori od vike i pjesme…
Zašto i ne bi, kad je većini od njih, nažalost, to vjerojatno posljednji istinski trenutak sreće, nadanja, a možda bezbrižnosti…
Jer, sutra će već završiti na birou, a velik dio njih vjerojatno će, s obzirom na aktualnu situaciju u državi koja, priznajmo si, postaje sve gora i gora, na tom istom birou duže vrijeme i ostati. Neki će, kako to kod nas obično biva, spremiti svoje kofere i svoju sreću potražiti u Njemačkoj, Irskoj ili nekoj trećoj zemlji…
A takvu odvratnu situaciju spakirali smo im upravo mi. Mi koji se volimo smatrati starijima, iskusnijima i pametnijima. Upravo smo im mi putem višegodišnje politike destrukcije trasirali stazu kojom moraju proći. Stazu punu trnja koju ti mladi ljudi ničime nisu zaslužili.
I kakav im to svijet ostavljamo?
Naslijeđe prošlosti, svijet prepun podjela na naše i njihove, jedno teško i nepotrebno breme i na koncu zaduženje kojim smo zbog nečije nesposobnosti, dobre zajebancije ili, pak, kriminala što je kod nas najčešće slučaj, svakog od njih Lijepoj našoj unaprijed zatočili na najmanje nekoliko desetaka godina…
I dok naši maturanti s potpunim pravom pokušavaju proslaviti kraj jednog poglavlja u njihovom životu i ulazak u svijet ”odraslih”, u isto vrijeme u Hrvatskoj traju lokalni izbori.
Ako ih to uopće zanima, premda sumnjam, našio mladi upravo mogu svjedočiti jednom velikom nacionalnom cirkusu. Čast iznimkama, ali u dobrom dijelu je riječ o ljudima koji su željni vlasti ili dolaze na vlast bez ikakvog znanja i iskustva, ljudima koji se usiljeno i lažno smiju, osobama bez ikakve želje za pomakom i napretkom društva u kome egzistiraju, bezličnim personama koje ovaj napaćeni naroda teško mogu pogledati u oči, sisačima našeg novca s figom u džepu kojima je jedini motiv moć i želja za vlašću, ali prije toga da se glasači u koje spadaju i maturanti nekako dovuku do glasačkih kutija i zaokruže njihovo ime i prezime.
Maturanti koji ovih dana ulaze u svijet odraslih imaju apsolutno pravo porazbijati sve pred sobom. Jer, svojim smo nedjelovanjem, zakulisnim igrama, nepotizmom, kriminalom, konstantnim podjelama, demagogijom, svakodnevnim floskulama, brižljivom neobrazovanošću i krivim pobudama iznova doveli u pitanje opstanak cijele jedne nove generacije.
Iza dijela bjelovarskih maturanata koji su završetak škole proslavili na poligonu kod IV. osnovne škole ostala je hrpa razbijenog stakla, a zapaljena su i jedna kolica iz obližnjeg trgovačkog centra. Već drugog dana u jutarnjim satima na teren su izašli vrijedni djelatnici tvrtke Parkovi Šepoval koji su sve počistili i vratili u prvobitno stanje.
Da maturanti znaju kakva ih budućnost očekuje u Lijepoj našoj, razbili bi sve pred sobom.
No, kada se otvori ovakva tema, uvijek se prisjetim što je svojevremeno napisao jedan nagrađivani hrvatski novinar kojeg izuzetno cijenim, a to je za naše maturante daleko svrsishodnije od pukog razbijanja.
”U maturalnoj povorci ne bi trebalo puno razbijati; možda tek poneka predrasuda, poneki mit i poneki životni totem kojeg smo, šuteći svih ovih godina, proizveli u velikom nacionalnom cirkusu nakaza…”
