”Da nema računa za režije, nitko vas ne bi ni spomenuo”: Potresna ispovijest 74-godišnje umirovljenice

– Zadnja četvrtina života je, a nigdje ljudskog odnosa, nigdje ljubavi, suosjećanja, podrške – tim nam se riječima obratila 74-godišnja bjelovarska umirovljenica koja nam je poslala svoje osobno razmišljanje.

Njezine riječi teško je čitati i ostati ravnodušan. 

Kaže kako vjeruje da se mnogi umirovljenici u našem gradu vjerojatno osjećaju slično – zaboravljeno, usamljeno i bez osjećaja da ih društvo doista vidi.

– Zadnja četvrtina života je, a nigdje ljudskog odnosa, nigdje ljubavi, suosjećanja, podrške. Jedva da znaju da postojimo. Da nema računa za režije, nitko vas ne bi ni spomenuo. A mirovine mizerne. Život je težak, a zdravlje narušeno. Ovo vam piše jedna osamljena osoba. Osamljena i prestrašena. Nadam se da ćete objaviti. Srdačan pozdrav – poručila je. 

A onda nam je poslala svoje razmišljanje.

Nije to politički govor niti zahtjev.

To su, jednostavno, misli jedne žene koja se pita što čovjeku ostaje kada tijelo više ne može kao prije, novca je premalo, a samoća postaje sve veća… (ika)

Vama, tebi, svima!

Neću moći hodati, neću moći raditi.
Mogla bih, mogu već plakati.

A zašto?
Čemu sve to skupa?

Koji je smisao svega šta se događa, koji je smisao ovakvog života?

Tko to zna? Tko zna odgovor na sva ta pitanja?

Da li je sve do sada bilo uzaludno?
Sva ljepota, sva ljubav, svi snovi.

A meni svaki korak pričinjava nesnosne bolove.
Uskoro neću moći napraviti ni korak.

Za koga pravim džem, a nemam novaca…

A ja to želim sada raditi, ne znam zašto.

Želja je to, moja potreba.
U čemu je kvaka?

U vama ne, ali u tamo nekom činovniku DA!

Zašto danas moram platiti režije, a nemam novaca?

Da li mi treba voda?
Da li mi treba struja?
Da li mi treba automobil?

A imam divnu djecu i do skoro krasnog muža, ali ne mogu do njih i neću moći…

Voljela sam ih od prvog trena i voljet ću ih do zadnjeg časa, dok bude daha.

A nemam se kome baciti u zagrljaj…

Pitanja je bezbroj, odgovora nema…

Tu je samo ček da platim vodu i druge režije…

A gdje su moje želje, moje ljubavi, moji snovi…