Piše: Ornela Malogorski, prof., pedagoginja Komercijalna i trgovačka škola Bjelovar
Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježavamo svake godine u listopadu, točnije 10. listopada. No, u našoj Komercijalnoj i trgovačkoj školi Bjelovar ove smo ga godine odlučili pretvoriti u nešto puno više od jednog datuma u kalendaru.
Počeli smo u petak, 9. listopada, a aktivnosti su se prirodno nastavile i protegnule kroz cijeli mjesec.
U središte pozornosti stavili smo ono što se u svakodnevnom, užurbanom školskom ritmu najčešće zaboravi: brigu o sebi, međusobnu podršku i osjećaj pripadnosti.
Kao pedagoginja, osmislila sam i uredila ”Mentalni kutak” – poseban prostor u školi koji je ubrzo postao živo središte naše komunikacije. Učenici su zastajali, čitali, razgovarali i aktivno se uključivali.
Školski odmori pretvorili su se u iskrene razgovore o pitanjima na koja često nemamo vremena odgovoriti: kako se zaista osjećamo kad nam je teško, s kim dijelimo radost kad smo sretni i kako možemo pružiti ruku podrške jedni drugima.
Male stvari s velikom porukom
Posebno me razveselilo koliko su učenici pozitivno reagirali na sadržaje koje smo im pripremili.
Najviše osmijeha i pažnje izazvalo je ogledalo s porukom: ”Osoba u ogledalu čini našu školu boljim mjestom”.
Na Zidu poruka učenici su otvorenog srca opisivali svoje mentalno zdravlje, dijelili osobna iskustva i ostavljali ohrabrujuće riječi svojim kolegama.
Bilo je iznimno dirljivo i poticajno čitati njihove zapise – pisali su o tome koliko im u teškim trenucima pomažu roditelji, prijatelji iz razreda i nastavnici. Istaknuli su da u sebi prepoznaju važne osobine i pozitivu koju nose, podsjećajući i sebe i druge na vlastitu snagu.
Taj je zid postao siguran prostor u kojem se o osjećajima govori iskreno i bez stida.
Veliku pažnju privukla je i naša Kutija plišanaca koja je pozivala na „pauzu za zagrljaj”, podsjećajući sve nas – i učenike i djelatnike – da svima nama, bez obzira na godine, ponekad treba trenutak sigurnosti, topline i mira.
Cijela ova inicijativa ne bi imala ovakav odjek bez dragocjene podrške i doprinosa naše školske psihologinje Rafele Kalfić,koja od nedavno radi u našoj školi, kao i brojnih nastavnika i djelatnika škole koji su se rado uključili i podržali učenike.
Zašto je važno govoriti o mentalnom zdravlju u školi?
Mentalno zdravlje nije tema koja počinje tek kad nešto krene po zlu. To je svakodnevna briga, baš kao i briga o tjelesnom zdravlju.
Podaci Svjetske zdravstvene organizacije upozoravaju da polovica svih mentalnih poteškoća započinje do 14. godine života, a većina ih, nažalost, ostane neprepoznata.
Škola je mjesto gdje mladi provode velik dio svog dana, pa je upravo ona prirodno okruženje u kojem se o tome mora govoriti.
Ovdje se poteškoće mogu primijetiti na vrijeme i upravo ovdje mladi mogu naučiti da traženje pomoći nije znak slabosti, nego hrabrosti.
Zato su naizgled male stvari iznimno važne. Poruka na zidu, pitanje upućeno na odmoru ili plišanac u kutiji jasno poručuju učenicima da njihovi osjećaji vrijede i da u svojim borbama nisu sami.
Kad se o stresu, tjeskobi, pritisku ocjena ili samoći govori otvoreno, nestaje dio srama koji ih najčešće prati, a učenici lakše pronalaze put do pedagoginje, psihologinje ili nastavnika kojem vjeruju.
Povezanost, usamljenost i empatija: ono što nas drži zajedno
