Umirovljeni Dragutin (80): ”Među posljednjima sam vozio ljepoticu izloženu na bjelovarskom kolodvoru”

Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)

Dragutin Orešković (80) dugi je niz godina proveo radeći kao strojovođa, a baza mu je bila Željeznički kolodvor u Bjelovaru. 

Prva lokomotiva u koju je zasjeo kao ložač, a potom i kao strojovođa bila je parnjača koja je, eto sudbine, danas izložena ispred tog istog kolodvora, kao podsjetnik na neke prošle dane. 

Posljednja parna lokomotiva umirovljena je 1988. godine, a jednu možete vidjeti u Bjelovaru — Bjelovar.live

Sam pogled na tu staru parnjaču kod Dragutina budi mnoge lijepe uspomene. 

Posao u parnjači nije bio lak

– Sjećam se dana kada sam prvi put sjeo u tu lokomotivu. Tamo ‘67 godine sam otišao iz željezničke radione završiti tečaj za ložača parnog vlaka, a strojovođa sam postao ‘69 godine. Kada vidim ovu ljepoticu, srce mi još uvijek zaigra i navru mnoge uspomene. Moram priznati, nije bilo uvijek jednostavno. Moj prvi posao u lokomotivi, a to je posao ložača, nije bio lak. Brinuo sam se za osnaživanje parnog kotla, prebacio sam na desetke tona ugljena, brinuo da ima dosta pare, brinuo za čistoću lokomotive, podmazivao pogonski mehanizam… Uglavnom, dobro sam se brinuo o toj ljepotici i siguran sam da me zato nikada nije iznevjerila – kaže nam vitalni 80-godišnjak. 

Vrijeme bez mobitela

Parnjačom je, kaže, upravljao sve tamo do 1971. godine kada je došlo vrijeme da se parna vuča ukine i zamjeni dizelskim motorima. 

– To je posve druga priča. Njima je daleko jednostavnije upravljati. Imajte na umu da nekada nije bilo mobitela i telekomandi tako da smo zbog svakog kvara i zbog svake ostale važne informacije morali trčati do prvog telefona koji nije bio uvijek nadohvat ruke. Radnici su se, kao i strojevi, puno više naprezali i trošili nego danas. Ture koje smo radile bile su teže i sve je ovisilo o ljudskom faktoru. Primjerice, radno vrijeme strojovođe bilo je 12 sati, plus još tri ako zatreba što je bilo dosta često. Danas je radno vrijeme osam sati – prisjetio se simpatični Dragutin. 

Stotine tisuća prijeđenih kilometara

Nažalost, Dragutin je u svojoj karijeri doživio i nekoliko tužnih slučajeva u kojima su ljudi poginuli na pruzi, no niti jedan od njih nije bila njegova krivica. Također, vrijedi istaknuti da u svom radnom vijeku nikada nije napravio niti jedan udes koji bi rezultirao nekakvom štetom, a to je dokaz da je na radnom mjestu uvijek bio koncentriran i svoj posao obavljao savjesno. 

– Koliko sam samo stotina tisuća kilometara prošao? Tko će to više znati – pita se sjetno u trenucima dok obilazimo i divimo se staroj parnjači izloženoj pored bjelovarskog kolodvora. (ika)