Čitateljica Nikolina poslala nam je fotografije koje nježno vraćaju u vrijeme kada su zimske radosti bile jednostavne, a sreća se gradila rukama – od snijega i smijeha.
Na jednoj od njih, snimljenoj davne 1998. godine, djevojčica Nikolina sjedi uz brata Velimira, u malenom igluu koji su zajedno sagradili, zaklonjeni od hladnoće, a puni topline.
Taj iglu nije bio samo sklonište od snijega, već malo carstvo djetinjstva, mjesto igre, bliskosti i bezbrižnih dana. U njemu su se stvarale uspomene koje ne blijede, čak ni kada snijeg odavno nestane.
Danas se ista ta zimska čarolija nastavlja. Nikolina kaže kako u istim radostima sada uživaju i njezina djeca. S istim žarom, istim smijehom i istim osjećajem topline oko srca, ponovno nastaje ”njihov” iglu – most između nekada i sada.
– Šaljem vam fotografiju kao sjećanje na svoje djetinjstvo i želju da svojoj djeci prenesem osjećaj topline oko srca i zimske radosti. Sa svojom djecom uživam u našem igluu – napisala nam je Nikolina.
Neke se priče ne pišu riječima, već se grade – od snijega, ljubavi i uspomena koje traju cijeli život. (ika)
