Piše: D.Vitanović
Viđate ih na fotografijama, u video prilozima, uvijek su tu negdje u blizini svojih šefova ali nikad u prvom planu. One su glasnogovornice i sve tri su došle iz novinarskih redova. Ivana Gusić je od 2005. desna ruka gradonačelnika Čazme Dinka Piraka, Romana Pavlović nakon što je godinama bila zaštitno lice Mreže TV od 2014. vodi protokol županu Damiru Bajsu, a Kristina Turković Lovrić nakon devet godina rada na HRT-u od 2016. brine o gradonačelniku Bjelovara, prvo Antunu Korušecu, a od 2017. Dariju Hrebaku. Svima smo postavili ista pitanja, a kako zapravo izgleda glasnogovornički kruh i koliko ima kora pročitajte u nastavku.
Kako se postaje glasnogovornicom i što je zapravo vaš posao?
Ivana: Više sam „Marica za sve“ nego glasnogovornica jer sudjelujem u različitim projektima i obavljam mnogo više poslova, nego što podrazumijeva „biti glasnogovornik“. Grad Čazma nema mnogo zaposlenih pa većina nas svakodnevno „žonglira“ mnogim zadatcima. Na mjestu voditeljice protokola i informiranja u Gradu Čazmi radim od 2005. godine. Prije toga sam radila na HRT-u, u bjelovarskom studiju, od 2001. do 2004.. Diplomirana sam novinarka.
Romana: Praksa je pokazala da je nekako uobičajeno da novinari nakon poslovne karijere u medijima istu nastave na radnim mjestima veznim uz protokol i odnose s javnošću. To se pokazalo i kod mene put kojim želim ići, a sve je započelo raspisivanjem javnog natječaja u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji koja je tražila osobu za rad u protokolu i odnosima s javnošću. Uvjete natječaja sam zadovoljavala odvažila se i javila na isti. Među dobrim kandidatima, također, mojim kolegicama i kolegama novinarima ja sam izabrana na to radno mjesto. A sad što je moj posao ? To su protokol i odnosi s javnošću. Poslove odnosa s javnošću treba pripremiti i precizirati i odvojiti vremena za komunikaciju s medijima, dok je protokol nešto sasvim drugo, točnije priprema i organizacija od radnih sastanaka i niza događanja koje vodi Županija do manifestacija i obljetnica. Poslovi protokola i odnosa s javnošću potpuno su dvije različite stvari. Protokol podrazumijeva primjerice, pripremu samog događaja, pozivanje osoba na isti, raspored sjedenja, raspored govorenja i niz drugih stvari, dok odnosi s javnošću podrazumijevaju komunikaciju i prenošenje informacija u mom slučaju o radu Bjelovarsko-bilogorske županije.
Kristina: Ne postoji određena škola nakon koje bi mogli dobiti diplomu za zanimanje „glasnogovornik“. Istina, posljednjih godina sve je više smjerova na različitim učilištima i veleučilištima vezanih uz diplomaciju, ali i certificiranih seminara nakon kojih se stječu znanja upravo u smislu odnosa s javnošću, glasnogovorništva i protokola što i sama redovito pratim i nastojim biti ukorak s vremenom i trendovima. Za posao u tim segmentima prvenstveno mislim da je bitno znati raditi s ljudima i znati se snaći i postaviti u određenim situacijama. Ipak, obrazovanje je na prvome mjestu, no određene vještine potrebne u poslu glasnogovornika se uče – prvenstveno govorništvo, koje smatram izuzetno bitnim. Istina je da za to ili imaš „žicu“, da se slikovito izrazim, ili ne i utoliko ti je lakše ili nije, no i ta „žica“ se mora nadograđivati, formirati, rasti. Često me u biti pitaju što ja to radim. Čak sam čula i da je moj posao hodati za šefom i lijepo se odijevati. Daleko je to od toga. Ljudi ne shvaćaju koliko je tu posla i odgovornosti. S obzirom da moje radno mjesto nije samo „glasnogovornica“, već savjetnica za odnose s javnošću – glasnogovornica, time je i ta odgovornost još veća. Organizacija različitih događanja, sastanaka, manifestacija, konferencija za novinare, kontakti s medijima, odgovaranja na novinarske i upite građana općenito, pisanje različitih govora na svim poljima od društvenih događanja do onih gospodarskih, prikupljanje i pripremanje podataka za određena događanja koja su potrebna gradonačelniku, ali i njegovim zamjenicima, pisanje priopćenja te članaka vezano uz promociju Grada, promocija Grada općenito, osmišljavanje tekstova, ali i promotivnih materijala za događanja, moderiranje događanja…samo su dio posla koji radim.
Kada počinju pripreme za sutrašnji dan, što sve mora znati i organizirati glasnogovornica?
Ivana: Glasnogovornica nikad ne spava i uvijek je spremna na sve. Šalim se, naravno, ali ipak nije daleko od istine. U današnje informacijsko doba, kad se vijesti brzo šire, uvijek moraš biti spreman na akciju ili reakciju. Moj posao obuhvaća mnogo toga – od organizacije sastanaka, sjednica gradskog vijeća, raznih događanja i manifestacija, sudjelovanja u projektima, izrade Čazmanskog vjesnika, održavanja nekoliko internet stranica i društvene mreže, osmišljavanja promotivnih materijala, komunikacije s medijima i strankama – do kuhanja kave i postavljanja stolova, ako treba.
Romana:Osobe koje rade u protokolu i odnosima s javnošću uvijek su u pripremama i realizaciji istih. Ovisno o događanju pripreme za događaj mogu trajati duže vrijeme, dok se određena događanja pripremaju dan za danom. Primjerice, dvodnevni posjet Predsjednice Republike Hrvatske pripremao se intenzivno i 2 tjedna, dok primjerice određeni prijem kod župana može se pripremiti i dan ranije od samog događaja. Glasnogovornica mora znati sve, biti upućena u sve poslove koje radi Županija. Ja svoj posao shvaćam na način da mi je zadaća predstaviti rad regionalne samouprave u kojoj radim, ali i predstaviti stavove dužnosnika, a u isto vrijeme pomoći kolegama novinarima da shvate te stavove kako bi ih mogli prenijeti javnosti.U svemu tome treba biti pouzdan, dobro informiran, razumjeti kontekst koji se predstavlja, ali i pristupačan, poštivati rokove i naravno uvijek biti dostupan. Eto ja pokušavam dostići te ciljeve, a koliko sam uspješna u tome najbolje me mogu ocijeniti kolege novinari. Sve ovisi o tome za što se pripremate.
Kristina: Ukoliko je riječ o manifestaciji od nekoliko dana, pripreme počinju i nekoliko mjeseci ranije i što se više približava vrijeme manifestacije to su pripreme sve opsežnije i zahtjevnije. Često se usporedno pripremam i za nekoliko događanja. Mnoge stvari iskrsnu nenadano i na to morate biti spremni. Ne možete sve planirati i biti sto posto sigurni da će sve ići prema planu. Posao je vrlo dinamičan i promjenjiv pa morate i sami biti malo takvi. Fleksibilni u svakom slučaju. Pripreme dan ranije prije nekoga događaja izgledaju tako da uglavnom provjeravam podatke, tražim nove i ažuriram stare vezane uz određenu temu, osmišljavam protokol. Šaljem pozive novinarima ukoliko oni trebaju biti prisutni, provjeravam tko će doći na događaj i što sve trebam pripremiti kada se ljudi okupe. Teško je ponekad objasniti kako to izgleda, jednostavnije izgleda na papiru nego što je u praksi. Potrebno je puno znanja na mnogim poljima. U Gradskoj upravi, znate i sami, bavimo se i kulturom i školstvom, predškolskim odgojem, visokim školstvom, poduzetništvom, poljoprivredom, komunalnim djelatnostima i mnogim drugim stvarima u koje moram biti upućena ili znati u kojem trenutku kome se od kolega obratiti za pomoć. Nikada ne možete sve znati, to je utopija i nerealno za očekivati, ali znati gdje naći neki podatak i iskoristiti ga u određenom trenutku već je vještina. Ja sam po zanimanju profesorica hrvatskog jezika i književnosti te profesorica fonetike, tako da su mi društvene grane uglavnom uvijek bliže, no novinarski posao kojim sam se bavila godinama naučio me je da se u svakom području možeš snaći ako to želiš.
S obzirom na novinarsko zaleđe i iskustvo koji imate što je stresnije i teže; biti onaj koju postavlja pitanja ili onaj koji mora na njih odgovarati u ime svog šefa, odnosno institucije koju on vodi ?
Ivana:Jednako je teško, na svakom poslu ima kompliciranih i teških situacija s kojima se osoba mora nositi kako zna i umije.
Romana: Ja sam u cijeloj toj priči glasnogovorništva imala sreće da učim od iskusnih osoba u komunikaciji s medijima i predstavljanju onoga što želim komunicirati s javnosti, a tu prvenstveno mislim da svog šefa župana Damira Bajsa. Novinarstvo zaista volim i vrijedi ona izreka jednom novinar uvijek novinar, a kada dođete s druge strane mikrofona stvari se mijenjaju. Naravno, da ima stresa kao i u svakom poslu, ali dobra komunikacija s nadređenima i jasan stav i plan komuniciranja cijeli posao olakšavaju. Posao glasnogovornika nije ograničen radim vremenom, posao je zanimljiv i dinamičan, ali i zahtjevan i odgovoran. Ja bih rekla da je moja prednost upravo to što dolazim iz medija i onda mogu točno razumjeti što kolege žele i zašto to trebaju baš u određeno vrijeme te onda razumijevanjem nadređenih pokušati odgovorno komunicirati i rješavati stvari. U cijelom procesu bitno je povjerenje i profesionalnost u poslu.
Kristina: Novinarstvo je moja posebna ljubav i strast kojoj danas mogu zahvaliti na puno znanja, vještina, ali i na samopouzdanju koje sam stekla s godinama. Kada sam s 22 godine počela raditi na televiziji nisam bila ni svjesna što me očekuje. Iskustvo koje sam stekla neprocjenjivo je i puno mi znači u današnjem poslu. Stres je prisutan svugdje, njega ne možete izbjeći da bilo što radite, ako to radite odgovorno. Tada, u novinarskim počecima, stres sam nekako drugačije doživljavala, možda sam se teže nosila s njim radi neiskustva, no s druge strane bilo je lijepo raditi taj posao. Ipak, svoj današnji posao ne bih mijenjala koliko god bio odgovorniji, a puno je odgovorniji. Mislim da je to neupitno ako znate da, među ostalim, odgovarate i za ugled Grada i, samim time, i gradonačelnika. Odgovarati na pitanja umjesto svoga šefa smatram da je u jednu ruku i čast i nikako ne mogu reći da je teško. Zasigurno je zahtjevno jer moram znati kako on razmišlja, ali kada s nekim dobro surađujete onda to nije problem. Sa stresom sam se nekako naučila nositi, iako se nakupi s vremena na vrijeme pa trebam malo usporiti. Volim svoj posao, to je ono najbitnije jer kada se ujutro probudim i nasmijana, bez grča u želucu, dođem u ured znam da je to to. To mogu zahvaliti i svojim najbližim suradnicima bez kojih bi neke stvari bile nemoguće.
Iza svakog uspješnog muškarca stoji još uspješnija žena, stara je poslovica. Kako se čini ona jednako vrijedi i za čelnike lokalne samouprave?
Ivana: Mi smo tim i uvijek pomažemo jedni drugima tako da ne mogu preuzeti sve zasluge. Osim toga, naš gradonačelnik ima 20-ogodišnje iskustvo na tome poslu tako da dobro surađujemo i sve se dogovorimo.
Romana: Hahaha. Mora da je tako. Posao glasnogovornika zaista iziskuje spretnost u obavljanju više poslova istovremeno i bez ljutnje „ženama to možda ipak malo bolje ide.“ No, to pitanje možda da ipak postavite našim šefovima.
Kristina: Hvala na komplimentu jer to upravo tako i shvaćam. Iako smatram da je ta izreka točna i primjenjiva u mnogim segmentima života, ovaj put nisam u to tako sigurna. U ovom slučaju, svoj uspjeh gradonačelnik Grada Bjelovara može zahvaliti isključivo sebi i svojim sposobnostima, što su i građani potvrdili izabravši ga na to mjesto. Ja bih za sebe rekla da sam tu samo stup koji podupire njegov rad kako bi se za njega znalo i to ne samo u Bjelovaru. To i je moj posao.
