Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)
Prostrano, ali zapušteno imanje koje je ostalo iza pokojnog Đure Hajdukovića koji preminuo u 82. godini života, tamo negdje u svibnju 2017. godine, u žižu javnosti stiglo je prošlog četvrtka kada je u trošnoj obiteljskoj kući koja se ondje nalazi zabilježen manji požar.
Vatrogasci su ga bez većih problema ugasili, policija je obavila očevid o čemu smo pisali OVDJE, a susjedi su se iznova požalili kako na je imanje već godinama zapušteno i leglo je svakojakih živina.
Atraktivna lokacija
Podsjetimo, radi se o velikoj parceli koja već godinama mnogima zapinje za oko, prvenstveno radi velikog broja kvadrata i odlične lokacije zbog čega neki ondje vide dobru priliku za zaradom kroz građevinski biznis.
Za one koji ne znaju, parcela se nalazi kod kružnog toka, na sjecištu Ulice Andrije Hebranga i istoimenog mu prilaza u kojem je smješten Srednjoškolski centar.
Ako prođete tim dijelom, ne možete ne zamijetiti starinsku, derutnu prizemnicu i gospodarske objekte koji izviruju kroz krošnje raznog drveća i drača, a sve to omeđuje dugačka ograda koja se proteže duž jedne i druge ulice.
Brajdić: Dosta nam je izmotavanja suvlasnika
Iz Grada su čuli apele stanovnika spomenutih ulica, posebno onih koji graniče sa zapuštenim imanjem te odlučili krenuti u raščišćavanje đungle.
– Mogu reći da nam je dosta izmotavanja suvlasnika koji su zastupani putem jednog odvjetničkog ureda u Bjelovaru. Naime, nakon smrti bivšega vlasnika imanja u vlasništvo su upisane četiri osobe iz Zagreba, Varaždina i Bjelovara. Idući tjedan Grad Bjelovar pokreće postupak čišćenja parcele o svom trošku te ćemo tražiti od suvlasnika naknadu štete budući da su se oglušili o učestalim upozorenjima komunalnih redara o održavanju parcele. Raspisat ćemo postupak nabave i odabrati izvođača koji će detaljno očistiti cijelu parcelu. Račune čišćenja poslat ćemo vlasnicima parcele – rezolutan je bjelovarski dogradonačelnik Igor Brajdić.
”Bio je jako dobar i skroman čovjek”
Inače, imanje je nekoć pripadalo obitelji Hajduković, odnosno gospodinu Đuri koji se gotovo do zadnjeg daha ondje bavio poljoprivredom i brinuo o nekoliko krava, imao je kozu dvije i nešto komada kokošiju.
– Bio je jako dobar i skroman čovjek. Imao je onaj prepoznatljivi bjelovarski traktor Tomo Vinković i negdje zemlje u okolici, neku livadu. Prolazio je tako jednom s Tomom i prikolicom po Ivanovčanskoj ulici natrpan balama. Mahnem mu i pitam treba li mu pomoći, a on mi odvrati; ”Polako. Stignem ja, u mirovini sam”.
Koliko ga se sjećam, uvijek je bio na svom ”Tomi” ili biciklu. Nosio je gumene čizme ili neke stare cipele, onako radne, starinske hlače, košulju i preko nje uvijek plava kuta – prisjetio se susjed Josip s kojim smo popričali o starom gazdi.
Unatoč milijunima odbio je prodati imanje
Nažalost, svima nam otkuca zadnja ura, a tako je otkucala čovjeku i gospodinu Đuri Hajdukoviću.
Za života se naradio, a posljednjih godina uspješno branio od svih koji su mu nudili milijune za njegovo prostrano imanje. Ono je bilo njegov život, njegova duša. Novac ga nije zanimao.
Čak je bilo i javno bilo obznanjeno, ili je barem svojevremeno kružila takva priča, da je odlučio sve svoje ostaviti katoličkoj crkvi. Vjerojatno je to bila samo njegova mudra igra, tek toliko da ga razni kupci prestanu opsjedati.
Na koncu se to tako i pokazalo.
Ako je vjerovati podacima iz katastra, danas postoje četiri suvlasnika ove nekretnine, no među njima nema katoličke crkve.
