Foto: Mario Crnković
Grad piše svoje priče na zidovima, a zatim ih tiho briše i ispisuje nove. Na križanju Ulice Ivana viteza Trnskog i Andrije Kačića Miošića nekoć je živio mural – boja, pogled i trenutak uhvaćen na fasadi, dio svakodnevice kraj kojeg su prolazili ljudi, možda i ne sluteći da gledaju nešto prolazno.
Bjelovarski fotograf Mario Crnković sačuvao ga je za trajno sjećanje, baš prije nego što su zidovi dobili novo ruho u energetskoj obnovi.
I možda je u tome ljepota gradova – što se neprestano mijenjaju.
Ono što danas zastane pred našim očima, sutra već postaje uspomena.
Mario je to lijepo zapisao: ”Murali su po svojoj prirodi privremeni, no zato fotografije ili preostali fragmenti često ostaju jedini trajni podsjetnik na njihovo postojanje.”
Promjena je jedina stalna stvar u ritmu grada. Zidovi se obnavljaju, boje nestaju, ulice nastavljaju disati svojim tempom.
A između onoga što odlazi i onoga što dolazi, ostanu fotografije – mali dokazi da je nešto jednom bilo tu. (ika)
