Umjetnost je ogledalo duše, a ujedno i hrabrosti. Jer, onaj tko se odluči svoje djelo pokazati javnosti, mora biti spreman i na ono najteže, a to je tuđe mišljenje.
To najbolje zna 75-godišnji Dragutin Petak, za prijatelje Drago, samouki bjelovarski slikar koji već više od tri desetljeća djeluje u okviru Likovnog udruženja Bjelovar (LUB), ali i u drugim likovnim krugovima, pa i izvan granica Hrvatske.
Drago je nedavno naslikao portret jedne žene i objavio ga u Facebook grupi posvećenoj umjetnosti. Slika je, kao i svaka iskrena gesta, izazvala različite reakcije – od podrške i toplih riječi, do oštrih i ponekad surovih komentara.
No, upravo tu počinje prava priča. Ne o slici, nego o čovjeku koji se usudio.
Kritika je oštra i bezobzirna
Izložiti svoj rad, posebno u vrijeme društvenih mreža gdje je kritika brza, glasna i često bezobzirna, zahtjeva prije svega hrabrost.
Drago je pokazao da umjetnost nije savršenstvo, već proces, ustrajnost i ljubav prema onome što radiš.
Njegov portret možda nije u maniri akademskih majstora, ali nosi ono što se ne može naučiti, a to je iskrenost i strast.
A to su boje i životne priče koje najduže traju.
Duša i iskrenost
– Samouk sam slikar. Prvo sam naučio crtati, pa tek onda pisati. Još kao dijete zaljubio sam se u slikarstvo, a moji su radovi izlazili u ”Malim novinama” i ”Radosti”, nekadašnjem dječjem listu. Volim slikati gotovo sve, no najviše prirodu i portrete – kazao je gospodin ranije Drago za Regionalni portal Bjelovar.live.
Možda nije svaki potez savršen, ali svaka njegova slika nosi ono što je najteže prikazati – ljudskost.
Njegov posljednji rad, premda možda ne u maniri akademskih majstora, nosi ono što je svakoj slici najvažnije – dušu i iskrenost.
A to se ne uči u školi, to se nosi u srcu. To je ono što u konačnici umjetnost čini istinskom. (ika)
