Za Ivanu Salopek bjelovarska javnost imala je priliku čuti prošle godine, u trenutku kada je Društvo arhitekata Varaždin objavilo kako je upravo ta mlada krajobrazna arhitektica iz Zagreba pobjedila na natječaju za idejno rješenje Spomen područja ‘’Barutana 1991’’.
Njen projekt uređenja koje će iz temelja promijeniti izgled Spomen područja te na zasluženi način odati počast jedanaestorici hrvatskih vojnika koji su poginuli pri oslobađanju vojnog skladišta, ekskluzivno smo objavili jučer, a cijelu Fotogaletriju možete pogledati ovdje.
Tko je Ivana Salopek?
Zbilja, tko je zapravo osoba koja nema nikakve veze s Bjelovarom, a pošlo joj je za rukom kreirati najbolju ideju uređenja Barutane i njome osvojiti srca mnogih Bjelovarčana.
Salopek je, stoji u njenoj službenoj biografiji, diplomirala Krajobraznu arhitekturu 2007. godine na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom studija je sudjelovala u radu stručnih udruga i raznih međunarodnih projekata (IAAS–Indonezija; Meksiko–studentska praksa; Valorizacija fortifikacijske arhitekture, Barbariga–Brijuni; Tempus projekt BOKU–Beč; Europe XL–Nizozemska …).
Lani se otisnula u privatne vode
Tijekom 2008. godine uz rad upisuje doktorski Studij krajobrazne arhitekture u Beču na Universitaet fuer Bodenkultur Wien, a trenutno je apsolventica. Od 2014. godine radi u Zagrebu u privatnom sektoru na projektima krajobrazne arhitekture ( projektiranje, izrada troškovnika, izrada 3D modela, vizualizacije…) Vlastiti ured odlučila je osnovati prošle godine jer je, kako sama kaže, kroz rad stekla iskustvo na rezidencijalnim, društvenim i javnim objektima krajobrazne arhitekture. Ovlaštena je krajobrazna arhitektica, član HKA, član Stegovnog suda HDKA–e, a tečno govori engleski, njemački i španjolski jezik. Majka je dvije kćeri.
Kako je nastao kocept Kaleidoskopa?
–Idejno rješenje Barutane nije došlo samo od sebe. Potrebno je puno rada i promišljanja, pokušaja i promašaja. Na samoj ideji spomenika sam radila više tjedana tijekom natječaja, izvrtila preko 40 koncepata i s niti jednim nisam bila zadovoljna dok se nije rodila ideja ”kaleidoskopa”. Ideja kaleidoskopa je produkt recikliranja uspomena, informacija, doživljaja, promatranja i povezivanja svijeta oko sebe i interpretiranje istih u određeni prostorni i povijesni kontekst. Banalnost ove optičke iluzije me oduvjek fascinirala. U fazi izrade glavnog projekta, proces je bio identičan; puno se promišljalo i komuniciralo o svemu–kazala je Salopek.
Barutana je moj najdraži projekt
Premda iza sebe ima raznih projekata na kojima je radila, upitali smo ovu krajobraznu arhitekticu koji joj je najdraži?
-Svaki projekt i natječaj isproducira neko novo iskustvo, vještinu. Dragi su mi projekti sa studija u inozemstvu jednako kao i oni nedavno odrađeni. Međutim, Barutana mi je svakako najdraži projekt do sada. I profesionalno i privatno projekt Barutane predstavlja neki novi, pozitivan zaokret. Na kraju će ipak vrijeme, ali i sami korisnici prostora ocijeniti i posvjedočiti koliko je projekt uspješan. Moram spomenuti da je suradnja s Gradom Bjelovarom svakako pozitivno iskustvo. Za kvalitetan projekt također su bitni kvalitetni suradnici i kolege i jasno, neko tko će vam uvjek biti spreman uputiti iskrenu konstruktivnu kritiku i na određen način profesionalno usmjeriti i ”odgojiti”. Mišljenja sam da u Hrvatskoj ima mnogo jakih, kreativnih ureda i kvalitetnih radova. Fasciniraju me jednostavna i čista rješenja s dubokom i snažnom simbolikom, izdvojila bih samo neke čiji me senzibilitet i način promišljanja inspirirao; ”Lakrimarij” (PIN STUDIO), ”Slomljeni pejzaž” (NFO), Lovas – prvonagrađeni rad (Atmosfera). (ika)
