Jedna nam je majka, naša čitateljica, poslala dirljivo sjećanje na djetinjstvo svoje djece, na one neprocjenjive trenutke koji se urežu u srce svakog roditelja.
Djeca brzo odrastaju, kreću svojim putem i grade vlastite živote, a roditeljima ostaju uspomene na dane ispunjene nevinošću, toplinom i malim čudima svakodnevice.
– S radošću, ali i sjetom, prisjećam se onih dana kad su moji dječaci bili maleni. Fale mi ti trenuci više nego što riječima mogu opisati – piše nam o svom sjećanju.
Prisjetila se njihovog uzbuđenja pred dolazak sv. Nikole, beskrajnih pitanja o tome tko je on, kako dolazi i hoće li donijeti poklone ili možda šibe.
Nedostaju joj večeri kada su zajedno očistili čizmice, kada su ih njezini mališani brižno stavljali na prozor ‘’da ih sveti Nikola sigurno pronađe’’.
Još više, kaže, nedostaju joj ona jutra ispunjena dječjim trčanjem prema prozoru, iskrenim uzvicima oduševljenja i sitnim ručicama koje su pljeskale od sreće ugledavši poklone.
– Nedostaju mi njihovi osmijesi koji su tako iskreni, nevini i savršeni – napisala nam je majka.
A kad su jednoga dana otkrili da darove ne donosi ”on”, nego mama, ništa se zapravo nije promijenilo. I danas im potajno ostavlja poklone, mala čuda kojima im iznova izmami osmijeh.
– To su moji mali zagrljaji, znakovi pažnje i ljubavi. A oni su meni dali još i više, samom činjenicom da su bili sretni – napisala nam je.
Njezine riječi podsjetnik su svima nama, a to je da djetinjstvo traje kratko, ali uspomene koje stvorimo tada nose se cijeli život. (ika)
