Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)
Miroslav Pribanić, legendarni hrvatski rukometaš iz Bjelovara, proslavio je u nedjelju svoj 79. rođendan, a obiteljsku rukometnu tradiciju nastavio je njegov unuk Vito Gusak, mladi i talentirani 15-godišnjak koji, poput svog djeda, danas igra za RK Bjelovara.
Lijepa je to obiteljsko-sportska priča i veza između dvije generacije, a očigledno je da je djedov rukometni talent naslijedio i mladi Vito.
Trener Hrvoje Cikoja: Vito je izrazito talentiran rukometaš
– Treniram Vitu u kategoriji U-15, a zanimljivo je da je meni trener bio njegov djed i sjajni rukometaš Miroslav Pribanić. Vito je nadaren za rukomet i vidi se da su tu naslijeđeni dobri geni. Igra poziciju srednjeg vanjskog i sjajno mu ide. Znate ono kad vam kao treneru uljepša dan potezom koji protivnici ne očekuju. Izrazito je talentiran, a to se ne može naučiti. Revan je na treninzima, rukomet ga zanima i jako se trudi. Ako tako nastavi, mogao bi ostvariti lijepu sportsku karijeru – za Regionalni portal Bjelovar.live kazao je njegov trener Hrvoje Cikoja koji je i sam bio odličan rukometaš i bivši trener Hrvatske juniorske reprezentacije.
Mladi Vito, dodaje, pohađa Sportsku Gimnaziju u Bjelovaru i vrlo je dobar učenik, a danas u RK Bjelovaru nosi broj 2, kao i njegov djed.
Nastupio 125 puta za reprezentaciju Jugoslavije
Za one koji možda ne znaju, njegov djed Miroslav Pribanić- Raban, bivši je hrvatski rukometaš koji je igrao za jugoslavensku reprezentaciju.
Rukomet je počeo igrati 1958. godine u klubu ”Željezničar”, a član ”Partizana” iz Bjelovara postao je 1963. godine. Igrao je na poziciji desnog krila.
Za rukometnu reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 125 puta i postigao 285 pogodaka.
Tri puta je igrao i za mladu reprezentaciju Jugoslavije. Prvi nastup za reprezentaciju zabilježio je 1966. godine na ”Trofeju Zagreba” protiv Poljske.
Nevjerojatna karijera i sjajni uspjesi
Bio je član reprezentacije koja je na Olimpijskim igrama 1972. godine u Münchenu osvojila zlatnu medalju. Nastupio je na svjetskim prvenstvima 1967. u Švedskoj te 1970. u Francuskoj, gdje je osvojena brončana medalja.
Osvojio je zlatne medalje na Mediteranskim igrama u Tunisu 1968. i u Alžiru 1975. godine.
Za svoj klub, kojem je dugi niz godina bio kapetan, odigrao je više od 700 utakmica.
S Partizanom je osvojio državna prvenstva 1967., 1968., 1970., 1971., 1972. i 1977., te državni kup 1968. i 1976. godine.
U sezoni 1971./72. osvojio je s klubom Kup europskih prvaka, odigravši svih šest susreta i postigavši pritom 10 pogodaka.
Naime, Kesizupci – kako su tada zvali igrače ORK partizana, te su 19. veljače 1972. godine u prepunoj dortmunskoj dvorani pobijedili ekipu njemačkog Gummersbacha s 19 :14 i napravili ono što do tada nije pošlo za rukom niti jednom klubu s prostora bivše države – osvojili Kup europskih prvaka.
Iduće godine ponovno je igrao u finalu tog natjecanja.
Najbolje desno krilo svijeta
Nositelj je naslova ”Zaslužni sportaš Jugoslavije” te je 1971. i 1972. proglašen najboljim desnim krilom na svijetu prema izboru europskih rukometnih časopisa. Tijekom aktivne igračke karijere, koju je zaključio 1977. godine, postigao je više od 2600 pogodaka.
Nakon završetka igračke karijere, bio je trener u Čazmi, potom jednu sezonu u Ivanjskoj, a zatim sve ostale godine u Bjelovaru. U svom matičnom klubu obnašao je brojne funkcije – od trenera, mentora, savjetnika, tajnika – sve do konačnog oproštaja od rukometa 2012. godine. (ika)
