Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)
Općinski sud u Bjelovaru odgovorio je na upit Regionalnog portala Bjelovar.live i dostavio podatke o broju parničnih razvoda braka s maloljetnom djecom od 2019. do kolovoza 2025. godine.
No, na pitanje u koliko slučajeva je skrbništvo dodijeljeno majci, a u koliko ocu, odbio je odgovoriti – uz obrazloženje da bi to izazvalo probleme u radu suda.
Rast broja razvoda s djecom
Broj parničnih razvoda braka s maloljetnom djecom na području Općinskog suda u Bjelovaru raste iz godine u godinu;
– 2019. – 43 predmeta,
– 2020. – 44 predmeta,
– 2021. – 55 predmeta,
– 2022. – 66 predmeta,
– 2023. – 63 predmeta,
– 2024. – 61 predmet,
– 2025. (do 4. kolovoza) – 41 predmet.
Ovdje se radi isključivo o parničnim postupcima, dok u statistiku nisu uključeni sporazumni razvodi koji se vode kao izvanparnični postupci.
Zatvoreni podaci o skrbništvu
Najzanimljiviji (i najosjetljiviji) dio odgovora odnosi se na pitanje koliko je djece nakon razvoda dodijeljeno majkama, a koliko očevima.
Sud je odbio dostaviti te informacije, pozivajući se na članak 5. stavak 7. i članak 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, navodeći da zahtjevu ”nije moguće udovoljiti budući da je nakon procjene testa razmjernosti utvrđeno da bi davanje navedenih podataka uzrokovalo probleme u radu suda”.
Standardna praksa – djeca kod majke
U hrvatskoj pravosudnoj praksi gotovo je ustaljeno da se u slučajevima razvoda djeca najčešće povjeravaju majci.
No kada se zatraži konkretna statistika, omjer ili postotak – zahtjev najčešće biva odbijen zbog tehničkih ili zakonskih razloga.
Iako je to formalno-pravno opravdano, nameće se pitanje transparentnosti i odgovornosti sustava kada je riječ o jednoj od najosjetljivijih odluka u životima djece i roditelja.
Zašto je ova statistika važna?
Znati kako se odlučuje o skrbništvu, odnosno tko i koliko često dobiva djecu nakon razvoda nije pitanje senzacionalizma, već javnog interesa.
Statistika o skrbništvu ne bi nužno otkrila identitet djece ili roditelja, već bi mogla pomoći u analizi sudske prakse, potencijalne pristranosti i potrebe za promjenama u zakonodavstvu ili pristupu radu centara za socijalnu skrb i sudova.
Analiza sudske prakse
Sudovi redovito zaprimaju sve više predmeta razvoda s djecom, ali izbjegavaju detaljno izvještavati o ishodima koji se tiču skrbništva.
Dok je razumljivo da se štiti privatnost i radna efikasnost, javnost ima pravo znati kako se odlučuje o sudbinama djece.
Ako je praksa uistinu uravnotežena i u najboljem interesu djeteta, onda statistika to može potvrditi.
Ako nije – tim više bi je trebalo otvoriti i ozbiljnije analizirati sudsku praksu.
