Foto: Lukasz Jablonski/Unsplash/ilustracija za BJLive
Kako god to danas, s vremenske distance od 30, 40 ili više godina izgledalo, u nekadašnjoj Jugoslaviji su se vozili prilično raznovrsni automobili.
Naravno, ni izbliza u tolikoj mjeri kao danas, ali je vozni park Jugoslovena svakako bio mnogo šarenoliki i bogatiji nego kod najbližih susjeda s istočnih granica, u Rumunjskoj i Bugarskoj.
Najbrojniji dio voznog parka su, naravno, činili na tržištu neprikosnoveni modeli kragujevačke Crvene Zastave, koji su dijelom bili popularni i u susjednoj Mađarskoj, ali je tu bilo dosta različitih marki i modela kako sa Istoka i “istočnog” Zapada, tako i sa “pravog” Zapada.
Lada 1300 i ostale Škode i Vartburzi
Sovjetska Lada 1300, dorađeni, ojačani i za ruske puteve i zime prilagođeni derivat talijanskog Fiata 124 bila je najrasprostranjeniji automobil iz Istočnog bloka na jugoslavenskim cestama. Jednostavna i robusna, pokretana motorom zapremine 1294 kubika, s 68 konjskih snaga, bila je relativno prostrana i dovoljna da porodicu preveze gdje god je potrebno.
Zbog velikog prtljažnika, karavan verzija je bila veoma popularna kod onih koji su svoje domaće proizvode sa sela prevozili do gradskih tržnica.
Domaćim putevima su se, također, vozili i drugi modeli istočnoeuropskih proizvođača, iako ni izbliza u tolikoj mjeri kao Lade. Bilo je tu istočno njemačkih Trabanata i Vartburga, poznatih po karakterističnom zvuku svojih dvotaktnih motora, Moskvića – omiljenog auta “Balkanskog špijuna” Ilije Čvorovića, ali su među najkvalitetnijima bile čehoslovačke Škode 100 i 120.
Renault 4 – “Cipela Malog diva”
Automobil koji i dan danas ima ogroman broj fanova širom svijeta i dosta je prisutniji na putevima od većine s ove liste je legendarni Renault 4.
Više od osam milijuna koliko ih je ukupno proizvedeno u svijetu, 575.960 “četvorki” nastalo je u Jugoslaviji, u tvornici IMV u Novom Mestu.
S dužinom od samo 3663 milimetara reklamiran je kao “Mali div”, a zbog karakterističnog dizajna poznat je i kao “cipela”. Pokretan, za današnje pojmove, malim motorima zapremina od 750 do 1100 kubika, sa rasponom snaga (otprilike) između 25 i 45KS, ovaj upečatljivi autić je bio prilično prostran i izdržljiv, sposoban da ponese i povuče. Svima koji su se njime barem jednom provozali ostat će upamćen po jednom veoma upečatljivom detalju – čuvenoj “dršci kišobrana” od ručice mjenjača.
Zastava 101 – “Stojadin Kec”, prvi moderni ‘’hatchback’’
Odbačeni projekt Fiata 128 s pet vrata, za koga su u Torinu mislili da neće privući pažnju kupca pored već izuzetno uspješnog osnovnog modela, postat će legendarni automobil koji je od svih proizvedenih Zastavinih modela, iz kragujevačke tvornice izašao u najvećem broju – 1.045.458 primjeraka (uz još oko 230 tisuće domaće 128-ice).
Zastava 101, popularni “Stojadin” ili “kec” je, kao derivat najaktualnijeg Fiatovog modela svog vremena, bio najsuvremeniji domaći automobil i jedan od prvih “hatchback” automobila u povijesti, čija je proizvodnja počela 1971. godine, tri godine prije prvog VW Golfa, a okončana je 2008. godine. Tehnički suvremen, živahan i prostran brzo je prihvaćen širom Jugoslavije, a kupce je našao i u Mađarskoj, Poljskoj, Grčkoj, pa čak i Njemačkoj.
Pokretan motorima zapremine od 1116 i 1300 kubika s 55 i 65 “konja”, pored toga što je za kratko vrijeme postao najomiljeniji obiteljski auto u Jugoslaviji, ostat će upamćen i po tome što se 1975. godine “popeo” na najviši vrh Afrike i četvrti najviši vrh na svijetu u legendarnoj ekspediciji “Kragujevac – Kilimandžaro”.
Golf – kultni jugoslavenski dizelaš
Dvije godine nakon što je počeo da se proizvodi u Njemačkoj, Volkswagen Golf je 1976. godine stigao u Jugoslaviju, na proizvodne trake Tvornice automobila Sarajevo – TAS, u Vogošći, s kojih je silazio sve do 1992. godine. Prvih osam godina u TAS-u je napravljen Golf “kec”, a 1985. godine je stigla legendarna “dvojka” – automobil poslije koga više ništa nije bilo isto.
Najjeftiniji Golf je u Jugoslaviji bio bar 30 posto skuplji od najjeftinijeg “Stojadina”, zato je to u početku bio auto za “guzonjine sinove”, ali je polako sve više “silazio u narod”. Golf je jugoslovanskim vozačima predstavio moderne 1.6 dizel motore, snažne, izdržljive i veoma štedljive. To se pogotovo odnosi na ”dvojku”, automobil konstruiran tako da i bukvalno može da se popravi samo “s 3 ključa”.
Činjenica da su Golfovi u Jugoslaviji, za 15-ak godina proizvodnje stekli kultni status najboljih “domaćih” automobila ikada vidljiva je i danas, pogotovo širom Bosne i Hercegovine. Tamo je “dvojka” jedan od rijetkih tridesetogodišnjaka na četiri kotača koji se i danas voze u velikom broju. U TAS-u je za 16 godina ukupno proizvedeno oko 150 tisuća Golfova.
Fića Nacionale – nema dalje!
Automobil koji je motorizirao Jugoslaviju, uz koga su generacije odrasle i u njemu stjecale svoja prva vozačka znanja i iskustva, definitivno najpopularniji automobil bivše Jugoslavije – Zastava 750, legendarni Fićo.
I pored toga što su ga pokretali mali motori zapremina 633, 767 i 843 kubika, s majušnih 21, 25, 29,5 ili 31,5 konjskih snaga, Fića je bio auto koji je mogao sve!
I da vas preveze na posao ili vikendom na izlet, ali kad zatreba i da preveze trosjed ili ormar. A ljeti je preko pola zemlje, cijele obitelji vozio na ljetovanje.
I to bez klime!
I kada je 70-ih došao “Stojadin”, i kada su se na tržištu počeli pojavljivati noviji i bolji auti, Fićo se prilično dobro prodavao. Prije svega, zahvaljujući tome što je godinama postao veoma voljen, ali i zato što je pred kraj “karijere” bio najpristupačniji automobil na tržištu za koga je ranih ’80-ih trebalo izdvojiti “samo” između 15 i 20 prosječnih plaća.
U pogonima kragujevačke Crvene Zastave, za 30 godina proizvodnje, od 1955. do 1985. godine, s tvorničkih traka je sišlo ukupno 923.487 primjeraka Zastave 750 u različitim verzijama. Danas se kao polovnjak, u zavisnosti od stanja, prodaje za od samo 200-300 pa sve do 15-ak tisuća eura.
Izvor (Mondo)
