Jedna od najtragičnijih epizoda Domovinskog rata dogodila se 17. listopada 1991. godine kada je najistočniji grad Hrvatske, Ilok, ispražnjen od Hrvata od strane JNA i velikosrpskih snaga. Toga dana kolona od 8000 ljudi – civila, staraca, žena i djece – napušta svoj grad uz prijetnju oružjem.
Oni koji su ostali mučeni su i ubijani od strane okupacijskih snaga.
Od početka jeseni 1991. JNA, uz potporu lokalnih pobunjenih Srba, čisteistočnu Slavoniju uz granicu sa Srbijom. Stanovništvo iz sela uz granicu bježi u nepoznato, nakon čega agresori opkoljavaju Ilok.
Ubrzo dolazi i ultimatum preostalom hrvatskom stanovništvu – grad se mora napustiti 17. listopada 1991. do 16 sati.
U okruženju JNA
Grad je bio odsječen od ostatka Hrvatske i u okruženju jedinica JNA, a u okolnim hrvatskim selima Bapskoj, Šarengradu, Sotinu i drugima već su počinjeni brojni zločini nad Hrvatima.
Gradska skupština Iloka 12.10.1991. odlučuje da se ide na referendum da građani sami odluče o njihovoj sudbini. Sljedećeg dana građani Iloka izlaze na referendum u situaciji kad je grad potpuno okružen, a prva slobodna teritorija udaljena je 50 kilometara.
Svaki oružani otpor bio bi uzaludan, a dodatno je situaciju otežavala činjenica da je grad bio pun civila iz okolnih mjesta koji su spas pronašli u Iloku.
Na referendumu je odlučeno da se prihvati odlazak iz grada te je u Šidu 14. listopada 1991. u prisustvu generala JNA Dragoljuba Aranđelovića i članova europske komisije potpisan sporazum o iseljenju hrvatskog stanovništva iz grada Iloka.
Mučenje i ubijanje civila
Isti dan jedinice JNA ulaze u okolna sela gdje muče i ubijaju stanovnike.
