Piše: Elizabeta Šulentić
Jeste li se ikada zatekli u situaciji da ste sasvim slučajno pospremajući sobu ili stan naletjeli na zaboravljenu knjigu, onu istu koju dugujete vratiti knjižnici već tri mjeseca?
Nema problema, vratit ćete je sutra ali onda ste se sjetili kako ćete morati platiti zakasninu, a koji ćete tek izgovor ”podvaliti” djelatnicima knjižnice jer tako dugo niste vratili knjigu?
Naravno, većina će još odgoditi vraćanje knjige vlasniku i opet brzo na nju zaboraviti.
”Ne mogu vjerovati”
Dan po dan, tjedan po tjedan, a umjesto tri mjeseca, stigli ste do pola godine kako je knjiga kod vas. No, napokon ste se odvažili otići do knjižnice i riješiti to kao odgovoran građanin ali ste se pritom dosjetili kako biste mogli smisliti neki izgovor da malo ipak ublažite situaciju.
-Ne mogu vjerovati! Zar je već toliko prošlo?–sav u čudu upitao me jedan od korisnika prilikom vraćanja knjige u knjižnicu nakon, vjerovali ili ne, čak godinu dana. Naslušao sam se svakakvih, a slučaj da je pas izgrizao korice knjige nisam imao samo jednom već nekih 15–ak puta otkako radim u knjižnici–prisjeća se najluđih izgovora i trese u nevjerici glavom Vojislav Tomašević dobro znan kao “Vojo”.
Knjigu tri mjeseca ”čitao” u autu
U svojoj bogatoj 40–godišnjoj karijeri knjižničara nagledao se i naslušao, kaže, zaista svega, a slušajući njegove priče sve smo više skloni vjerovati kako su Bjelovarčani prvaci države u najmaštovitijim izgovorima koji se žele izvući od plaćanja zakasnine.
-Nedavno mi je došao čovjek s isprikom da je tri mjeseca vozio knjigu u autu ali bi uvijek zaboravio vratiti u knjižnicu–smije se Irena Hlupić–Rašo koja kaže kako se također naslušala raznih opravdanja.
Jeste li možda za knjigu sa zrncima soli?
Da, mislimo doslovno sa zrncima soli. Naime, dok je jedna korisnica knjižnice uživala u prekrasnom sunčanom danu na moru sunčajući se na svom luftiću, nije ni mogla pomisliti da će knjiga koju je tako čitala slučajno završiti na dnu mora.
-Kada sam primio knjigu u ruke odmah sam shvatio o čemu je riječ, knjiga je pala u more jer je bila puna soli! I nismo imali izbora nego tu knjigu zamijeniti novom–kaže Tomašević.
Osim pada u more, padale su knjige i u kade prilikom kupanja, krečio se stan, a knjiga se našla u krivo vrijeme na krivom mjestu, preseljenjem od roditelja i knjiga se preselila na nepoznatu lokaciju i izgubio joj se svaki trag, a dijeljenjem knjige krenuvši od onoga tko ju je posudio pa preko prijatelja do prijateljevih prijatelja i ta knjiga se našla posvuda samo ne ondje gdje je trebala, a to je polica u bjelovarskoj knjižnici.
Ovo su samo neki od izgovora koji su se našli pri vrhu liste naših knjižničara. Za kraj su se svi složili kako je knjigu važno vratiti na vrijeme, prvenstveno kako bi se drugi mogli njome poslužiti. Tko zna, možda dok kod vas knjiga već mjesecima skuplja prašinu i ne služi ničemu, nekome drugome u tom trenutku je prijeko potrebna pa zato trk u knjižnicu ako imate jednu takvu!
