Foto: Ured predsjednika RH/Dario Andrišek i Tomislav Bušljeta
Neki su krv darovali najmanje 75, a neki više od 100 puta!
Iza tih brojki stoje godine humanosti, stotine odlazaka na darivanje krvi i spremnost da se pomogne ljudima koje vjerojatno nikada neće upoznati.
Toma Bunčić, Ivan Cipriš, Stanko Šimek, Luka Beljan, Željka Brcko i Božica Magdić, dobrovoljni darivatelji krvi s područja djelovanja Gradskog društva Crvenog križa Bjelovar, primili su jedno od najviših državnih priznanja za svoju dugogodišnju humanost.
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović uručio im je u ponedjeljak, 26. listopada, odlikovanja Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, koja se dodjeljuju za plemenitost, humanost i nesebično pomaganje drugima.
Riječ je o državnim odlikovanjima za 2024. godinu.
Iza svakog odlikovanja stoje godine darivanja krvi
Da bi zaslužile ovo priznanje, žene moraju darovati krv najmanje 75 puta, a muškarci najmanje 100 puta.
Riječ je o iznimnim brojkama koje se ne postižu preko noći, nego godinama, često i desetljećima redovitog darivanja.
Za razliku od mnogih drugih oblika pomaganja, dobrovoljni darivatelji krvi najčešće nikada ne saznaju kome je njihova krv pomogla.
Možda je završila kod pacijenta na zahtjevnoj operaciji, teško ozlijeđene osobe ili nekoga tko se bori s ozbiljnom bolešću.
No, upravo je u tome posebnost njihova čina. Pomažu bez pitanja kome i bez očekivanja da će im se netko osobno zahvaliti.
Priznanje koje nadilazi osobni uspjeh
Iz Gradskog društva Crvenog križa Bjelovar uputili su iskrene čestitke svojim darivateljima na ovom velikom priznanju.
Njihova odlikovanja nisu samo potvrda dugogodišnje humanosti nego i podsjetnik na važnost dobrovoljnog darivanja krvi, bez kojeg zdravstveni sustav ne bi mogao normalno funkcionirati.
Svaka doza darovane krvi može biti presudna za nečije liječenje, a redoviti darivatelji jedan su od najvažnijih oslonaca transfuzijske medicine.
Toma, Ivan, Stanko, Luka, Željka i Božica možda nikada neće upoznati ljude kojima je njihova krv pomogla. Ali negdje postoje obitelji kojima su upravo takvi ljudi omogućili još jedan zajednički dan. (ika)
