U organizaciji Ministarstva poljoprivrede Srbije održan je Međunarodni kongres voćara na kojem je sudjelovalo 300 ozbiljnih voćara iz cijele Europe, a iz Hrvatske je pozvan bjelovarski OPG Horvat. Uz predavače s poljoprivrednih fakulteta iz Austrije, Italije, Španjolske, Turske i Srbije prezentirane su nove tehnologije i načini proizvodnje.
-Od same pripreme zemlje do sadnog materijala, preko prihrane, rezidbe, tretiranja bolesti do same berbe i skadištenja i tako za svaku sortu voća. Mogli smo čuti i kako uz manje ljudi proizvesti više na manjim površinama i tako poboljšati prihode. To je novi sustav sadnje u formi plodonosnog zida do dva i pol metra visine kojim se omogućava berba sa zemlje bez ljestvi što smanjuje mogućnost ozljeda i broj potrebnih berača. Na istoj parceli imate više stabala a time i ploda. A taj se sustav već koristi u Turskoj,Srbiji, BiH te u Kaliforniji i Oregonu u SAD-u. Sve se događalo u Vrdniku na Fruškoj gori i tamo smo obišli nasade jabuka, breskvi, marelica, šljiva, plantažu višanja veličine 175 hektara gdje je strojno branje nužda. Obišli smo Vinariju Kovačević koja ima 40 hektara vinograda i godišnje u EU izveze dva milijuna litara vina, tvrtku Atos Fruktum koja proizvede i godišnje u EU izveze stotinu tisuća tona jabuka – kaže Nenad Horvat. Sudjelovanje na tako velikom skupu voćara iz cijele Europe bila je prigoda za usporedbu gdje je tu Hrvatska i naša voćarska proizvodnja.
-Tragedija je što moram reći da se kod nas najmanje ulaže u voćarstvo i imamo najmanje nasada pod voćkama, pa i vinogradima. U smislu stvaranja uvjeta za profitabilnu proizvodnju ono što imaju u Austriji, Italiji, Turskoj mi možemo samo sanjati. Primjerice za protugradne mreže ili sustave navodnjavanja u tim zemljama dobijete 50 ili 80 posto potrebnog novca od države i jasno je da se isplati ulagati u voćartsvo. Ne trebaju nam poticaji ako imamo pomoć u širenju, siguran otkup i poštenu cijenu – napominje Nenad Horvat. A, za stvaranje takvih uvjeta je dovoljno pogledati preko granice u susjednu Bosnu i Hercegovinu o kojoj se nerijetko kod nas podcjenjivački govori, no ta je država zaštitila svoje proizvođače voća i povrća.
-Oni su jednostavno prepisali austrijski model po kojem se u trgovačkim lancima prodaju domaći proizvodi i sve se mora otkupiti, a samo ono što se ne može proizvesti može biti iz uvoza ali iz susjednih zemalja. Nema grožđa iz Čilea ili sokova iz Azerbejdžana. Stoga su trgovački lanci domaći i tek sada su počeli i dolaziti strani iako im takvi uvjeti nisu po volji – kaže Nenad Horvat. Istovremeno hrvatski voćari muku muče s plasmanom i cijenama, a rješenje je praktično iza ugla, treba samo pitati susjede za pomoć. (dv)
