Piše/Foto: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)
U mjestu Veliki Pašijan, nedaleko od Garešnice, među zelenim poljima koja čuvaju sjećanja prošlih generacija, živi 73-godišnji Božidar Mušić – starosjedioc i neumorni čuvar zemlje.
Ove godine njegovo zelje neće završiti u prodaji, nego će ga besplatno podijeliti ljudima kojima znači najviše.
Božidarovo ime posljednjih desetljeća sinonim je za vrhunsko zelje – proizvod koji priziva miris djetinjstva, radost pripreme zimnice, stolove prepune obiteljskih jela, uspomene na bake i djedove te toplinu doma koja se osjeti u svakom listu.
Suša, hibridi i tržište – borba za svaki list
Iza ove idilične slike skriva se svakodnevna borba, izazvana klimatskim promjenama i tržišnim pritiscima. Ove godine, Božidar će dijeliti svoje zelje – rezultat 36 godina predanog rada, iskustva i ljubavi prema zemlji – potpuno besplatno.
Svaka glavica zelja nosi ne samo okus i kvalitetu, već i desetljeća znanja, upornosti i tradicije koju ovaj vrijedni čovjek njeguje na svojim poljima.
– Zemljom se bavimo cijeli život. Prvih sto hvati posijali smo 1989. godine i od tada nismo preskočili ni jednu godinu. Nekad ide bolje, nekad lošije, ali klimatske promjene sada su sve teže za pratiti – priča Božidar dok pokazuje svoje parcele.
”Gledamo u nebo i čekamo kap kiše”
Pet, šest posljednjih godina donijelo je neizvjesnost – kiša postaje rijetka, suše sve dugotrajnije, a svaka godina nosi novi izazov.
– Navodnjavanja nema, a bez navodnjavanja nema proizvodnje. Gledamo u nebo i čekamo kap kiše. Ove godine smo posijali pola Varaždinca, a sorte koja je otpornija na sušu, dok Varaždinac, naša tradicionalna sorta, teško preživljava. Kupci žele dobavljače tijekom cijele godine. No priroda ne prati ljudske zahtjeve – kazao nam je Božidar.
Težak rad i nepovoljni uvjeti
Božidar i njegova obitelj obrađuju gotovo dva hektara, većinom zelja. Godine iskustva pokazuju mu što znači kvaliteta.
Varaždinac, tvrd i žut iznutra, najbolji je za kiseljenje i sarmu, no neke hibridne sorte ipak omogućuju veći prinos.
– Varaždinca možete dobiti dva do tri vagona što je u konačnici od 25 do 30 tona, dok hibridne sorte daju 50 do 60 tona. Težina je to kao kamen – i svaka glava je rezultat mukotrpnog rada – govori Božidar.
Ipak, tržište često poništava trud domaćih proizvođača. Cijene padaju, a uvoznici i veliki trgovci diktiraju uvjete.
Darivanje plodova rada
Unatoč svemu, Božidar je odlučio podijeliti svoje zelje s ljudima.
U ponedjeljak, 22. prosinca, u centru Bereka, OPG Mušić darovat će plodove svog rada – svima, bez obzira dolaze li iz općine ili susjedstva.
– Idem tamo već godinama, starija domaćinstva su sretna da im donesem zelje na kućni prag. To mi je zadovoljstvo. Nije to bogatstvo, ali je život dostojan i vrijedan truda – kaže Božidar.
On i njegova supruga žive od mirovine i rada na polju, dok djeca, svako na svom području, pomažu u obitelji i čuvaju tradiciju.
Upornost koja traje
– Nismo odustali ni nakon 36 godina. Ako budem živ i zdrav, nastavit ćemo. Od ovog se ne možete obogatiti, ali možete solidno živjeti. A ljubav prema zemlji i radu daje snagu – zaključuje.
Priča o Božidaru Mušiću priča je o problemima s kojima se svakodnevno susreću hrvatski poljoprivrednici.
To je priča o ljudima koji unatoč suši, klimatskim promjenama i tržišnim pritiscima ne prestaju raditi…baš kao Božidar, njegova vrijedna supruga Dobrila i sin Zoran.
U svijetu u kojem se sve mjeri profitom, Božidar nas podsjeća na vrijednosti koje se ne mogu kupiti – posvećenost, trud i ljudskost, duboko povezane s prirodom.
