Razgovarao: Ivan Karačony
Na nedavni natječaj za mjesto predsjednika Županijskog suda javio se tek jedan kandidat–Goran Milaković.
–Riječ je o mladom, sposobnom i perspektivnom kolegi koji se već dokazao kvalitetom. Sigurna sam kako će biti izvrstan predsjednika ako ga, naravno, izabere Državno sudbeno vijeće–priča nam Milenka Slivar, još uvijek aktualna predsjednica Županijskog suda, u trenutku dok sjedimo u njenom uredu i razgovaramo o budućnosti suda.
Više od 30 godina u pravosuđu
S obzirom da je zakonodavac ograničio obnašanje funkcije predsjednika suda na dva mandata, Slivar se više ne može kandidirati na tu časnu poziciju. No, sve i da može, povjerila nam se predsjednica na odlasku, ne bi to učinila jer kako i sama ističe, više od 30 godina provedenih u pravosuđu i gotovo 10 godina na čelu najjače i najvažnije pravosudne institucije u županiji, više je nego dovoljno.
–Diplomirala sam u siječnju 1985. godine i zatim kao vježbenica volontirala sve do rujna kada sam postala pripravnica. Negdje u rujnu 1986. godine položila sam pravosudni ispit i potom 1. siječnja 1987. godine imenovana sutkinjom Općinskog suda u Bjelovar. Bavila sam se kaznenim pravom te u međuvremenu završila postiplomski studij iz kaznenog prava, da bi 2007. godine postala sutkinjom Županijskog suda, a dvije godine kasnije i predsjednicom nakon, nažalost, prerane smrti našeg dragog kolege Božidara Iverca –podrobnije nas je upoznala Slivar sa svojom sudačkom karijerom.
Glas u glavi mu je rekao da ubije troje ljudi
Eksperti kažu kako sudački posao nije nimalo jednostavan. Baš suprotno. U bilo kojoj grani sudovanja je izazovno, stručno, moralno i intelektualno, a pred suce postavlja stresne zadatke čiji rezulati, na koncu, određuju nečiju sudbinu. Upitali smo predsjednicu Slivar je li joj se neki od predmeta u sudačkoj karijeri posebno urezao u pamćenje.
–Postoji jedan predmet od kojeg još uvijek imam PTSP, a to je kada sam sudila majku koja je ubila svoje dvoje male djece. Tu djecu i dan danas vidim na obdukcijskom stolu. Bilo je i predmeta koji su se ticali ratnih zločina koje također ne mogu zaboraviti. Bio je i predmet u kojem sam sudila jednom mladom čovjeku koji je toliko duševno obolio da je u toj svojoj fikciji ubio troje ljudi. Bio je uvjeren da ih je morao ubiti jer mu je to rekao glas u glavi. Radilo se o paranoidnoj shizofreniji koja je izrazito opsana. Sudila sam i oca koji je bio optužen i potom osuđen na dugotrajnu kaznu zatvora jer je godinama silovao vlastitu kći. To su predmeti koje ne možete zaboraviti, koliko god se trudite biti profesionalni. No, uvjerena sam da su sve presude bile utemeljene i da su odgovarale činjeničnom stanju–prisjetila se Slivar.
”Nitko se ne osjeća krivim”
U Hrvatskoj vrijedi presumpcija nevinosti, što u praksi znači da je osoba nevina sve dok joj se ne dokaže krivnja. Međutim, u javnosti se često pogrešno spominje dokazivanje nevinosti umjesto dokazivanje krivnje, što bi, nažalost, moglo utjecati na pravo na pošteno suđenje. Koliki je, zapravo, postotak osoba kojima se sudi, a sami se ne osjećaju krivima?
–Gotovo svi–govori nam Slivar kroz smijeh te ujedno sliježe ramenima.
–Ha, čujte, to vam je tako. Jednostavno nitko se ne osjeća krivim. Zapravo, rijetki su oni koji samo priznaju krivicu. Zbilja rijetki. Naravno, kod nagodbe okrivljenici moraju priznati krivicu, no to ne bih svrstala u kategoriju ”iskrenog” priznanja. Primijetila sam da se na sudu na jedan poseban način protiv optužbi bore osobe koje su optužene za neki seksualni delikt, posebice na štetu svojih bližnjih. Znaju da su napravili nešto izrazito nemoralno, neljudski i nečovječno. Valjda ih razdire krivnja ili sram pa se na sve načine trude dokazati da nisu krivi–smatra predsjednica Županijskog suda.
Izvrsni rezultati najažurnijeg suda u državi
Županijski sud u Bjelovaru već godinama slovi kao jedan od najpravednijih i najažurnijih sudova u državi. Je li takvo stanje zadržano i tijekom 2018. godine?
-Lani smo radili s tri suca manje nego sada. Dakle, bilo nas je ukupno 16. Unatoč tome, ostvarili smo izvrsne rezultate. Moram napomenuti da smo drugostupanjski sud koji odlučuje o žalbama, a predmeti nam stižu iz cijele Hrvatske. To je već samo po sebi zahtjevan posao, a uz to nam stiže i dosta starih predmeta čija se, naravno, starost računa od prvog podneska na Općinski sud. Međutim, svaki predsjednik izrađuje i provodi akcijski plan u kojem se, između ostalog, traži od sudaca da žurno rješavaju takve predmete. Upravo smo lani kao Županijski sud u Bjelovaru bili najbolji u ostvarenju tog akcijskog plana od svih sudova u državi. Što se tiče kvalitativne strane, povećali odnosno omjer broja primljenih i riješenih predmeta na čak 138 posto. Ujedno, skratili smo i trajanje sudskog postupka. Tako je lani rješavanje predmeta na Građanskom odjelu trajalo 246 dana, u Kaznenom odjelu 107 dana, a u drugostupanjskom kaznenom procesu 43 dana. S obzirom na prosjeke drugih sudova, ovo su sjajni rezultati–pohvalila se Slivar.
