U svojoj 72. godini života napustio nas je Antun Ibriks, učitelj Likovne kulture, inače akademski slikar koji je čitav svoj radni vijek proveo u Prvoj osnovnoj školi Bjelovar.
Antun Ibriks (1952. – 2024.) diplomirao je na zagrebačkoj Likovnoj akademiji slikarstvo 1975. godine i čitav je svoj radni vijek posvetio odgoju i obrazovanju generacija bjelovarskih učenika u području likovnosti.
Akademskim obrazovanjem stečene nazore o vrijednostima koje estetika ima u pojedinčevu životu dosljedno je, vjerujući u njih, prenosio svojim učenicima, kolegama i svima s kojima je dolazio u profesionalni kontakt. Inventivno je pristupao likovnim problemima koje su njegovi učenici generacijama rješavali pa su njihovi radovi rađeni na satovima redovne nastave i likovne grupe veoma često bili takvi da su se mogli trajno uokvireni izložiti u njihovim domovima ili prostorima škole. Takvi su radovi kroz 40 godina, zahvaljujući radu učitelja Ibriksa, oplemenjivali sve prostore Prve osnovne škole.
Angažirano i predano radio s učenicima
Od svog poštovani kolege dirljivim riječima se oprostio bjelovarski ogranak Hrvatskog pedagoškog književnog zbora.
– Kolega Ibriks redovito je bio mentor učenicima na smotrama i natjecanjima dječjeg likovnog stvaralaštva. Nemoguće je nabrojiti nagrade koje su takvim sudjelovanjima njegovi učenici primili u zemlji i inozemstvu. Spomenimo samo neke; brojne nagrade učenicima na županijskim smotrama LIK, nagrade učenicima na ekološkim natječajima BBŽ-a, Nagrada Udruge hrvatskih učitelja likovne kulture, Nagrade učenicima na natječaju Tradicija i suvremenost (ovu je nagradu 2017. godine primila učenica koja se školuje po posebnom programu za učenike s teškoćama u učenju, a čiji je rad bio izložen u Muzeju Mimara), Nagrada na međunarodnom natječaju u Lidicama…
Radio je na svim školskim projektima u dijelovima koji se odnose na likovnost. Sudjelovao je u kreiranju nagrađivanih dokumentarnih filmova, ostvarivao brojne ekološke učeničke projekte, bio je likovni urednik desetak brojeva školskog lista Riječ I. osnovne, koji je, uvelike zahvaljujući njegovoj stručnosti, dospio i do državne smotre. S osobitim je entuzijazmom pristupao je zadaćama priprema za školske priredbe, gdje je surađujući s kolegicama i kolegama provodio njihove ideje i zamisli o tome kako svaki put na nov način obilježiti školske svečanosti…
Poštovanje, entuzijazam, ljubav, umjetnost…
Surađujući s njim njegovi su kolege mogli mnogošto naučiti o poštivanju vlastite i tuđe struke, o entuzijazmu, ljubavi prema umjetnosti i neumornom pokušavanju da se ta ljubav objasni, proširi i prenese.
Školovani slikar Ibriks, radeći u školi, nije zaboravljao ni svoju prvu ljubav – slikanje. U ateljeu smještenom u njegovom domu stvarao je slike u kojima se ponajviše bavio svojim doživljajima prirode, koja ga je trajno okupirala svojom raznolikošću i ljepotom stvorova. Aktivno se bavio planinarenjem i kao član Hrvatskog planinarskog društva »Bilogora« obišao je većinu hrvatskih planina s fotoaparatom u ruci. Po hrvatskim je planinama tražio i fotografirao neobične biljke i životinje, krajolike – slike koje je priroda prostirala pred njega. U jednom je razdoblju svoje fotografije prirode slao na natječaje, gdje je ponovo dobivao potvrdu o vlastitoj suptilnosti i sposobnostima. Uvijek je bio u potrazi za nekim motivom koji će poslužiti u nastavi, a svoj je entuzijazam često dijelio sa svojim kolegama i prijateljima, koji su se i sami počeli baviti planinarenjem zahvaljujući njegovim upornim poticajima. Njegovi su likovni radovi izlagani na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi u Bjelovaru i Virovitici, a velik je doprinos dao u višegodišnjem projektu Županijskog ureda za europske integracije i međunarodnu suradnju na provođenju ekološkog likovnog natječaja i izdavanju ekoloških slikovnica o zaštićenim životinjama i biljkama naše županije.
Osim toga, ilustrirao je i knjigu naše Zdenke Brebrić koja je izašla u nakladi Biblioteke Stvaralaštvo učitelja Ogranka HPKZ-a “Gospa na murvi”, ali i druge knjige.
Hvala ti Antune na svemu! Počivaj u miru. Iskrena sućut obitelji i prijateljima! – stoji u objavi HPKZ-a.
Posljednji ispraćaj bit će 2. siječnja u 12 sati na groblju Borik u Bjelovaru.
”Jedan od onih posebnih, koji ostavlja trag…”
Od svog bivšeg učitelja emotivno se oprostila i Ornela Malogorski, predsjednica bjelovarskog Ogranka HPKZ-a.
– Rastužila me vijest da nas je Antun napustio. Bio je i moj učitelj likovnog. Jedan od onih posebnih, koji ostavlja trag… Uvijek se rado sjećam najljepše nastave likovnog u I. osnovnoj školi, u Cigleni… Svatko je uzeo svoju stolicu, podložak, mapu, boje, kist i hajde, šetnja u livade iza škole i otkrivanje inspiracije u najjednostavnijim stvarima, otkrivanje ljepote boja i oblika i stvaranje onih iskrenih dječjih remek djela. Istovremeno je i on slikao, a livade i prirodu učinio našim učionicama. Zahvaljujući njemu, naučili smo da je umjetnost svuda oko nas, samo ju trebamo znati vidjeti. Počivaj u miru Antune! (ika)
