Piše: Goran Matejak, audiofil i veliki zaljubljenik u glazbu
Postoji nekoliko albuma u povijesti glazbe koji su toliko utjecajni i važni da se o njima čini suvišno ponovno pisati. Kind of Blue Milesa Davisa jedan je od njih. To je album koji je oblikovao moderni jazz, postavio standarde modalne improvizacije i nadahnuo generacije glazbenika, od jazzera do rock i hip-hop umjetnika. S više od pet milijuna prodanih primjeraka, najprodavaniji je jazz album svih vremena – što je fascinantan paradoks s obzirom na njegovu suptilnost, atmosferu i gotovo meditativnu spontanost.
Album nije samo jazz remek-djelo, već trenutak u vremenu
Međutim, unatoč desetljećima analiziranja, slušanja i divljenja, ”Kind of Blue” uvijek iznova otkriva nove nijanse.
Svako ponovno preslušavanje otkriva neprimjetne detalje – suptilni dinamizam ritam sekcije, intuitivne reakcije između glazbenika i neponovljivu kemiju koja se dogodila u studiju 1959. godine.
To je trenutak u vremenu, čista destilacija inspiracije i vrhunske glazbene intuicije.
Ovaj album iz 1959. godine nije samo jazz remek-djelo, to je trenutak u vremenu, čista destilacija inspiracije i vrhunske glazbene intuicije te vrata kroz koja su mnogi, uključujući i mene, zakoračili u svijet jazza. Bez obzira na to koliko puta ga slušam, uvijek iznova otkrijem nešto novo – nijansu u tonovima, način na koji instrumenti “dišu”, tišinu između nota koja nosi jednaku težinu kao i svirana fraza.
Najbolja izdanja: Analogue Productions UHQR 33RPM – vrhunac zvuka
Za album ovakve povijesne i glazbene težine, izbor pravog izdanja čini ogromnu razliku. Puno je reizdanja Kind of Blue, ali među njima se izdvaja UHQR 33RPM izdanje od Analogue Productionsa, koje zvuči apsolutno spektakularno. Osjećaj prisutnosti glazbenika u sobi toliko je snažan da se čini kao da sjedite u studiju Columbia Records 30th Street i promatrate kako Davis, Coltrane, Cannonball Adderley i ostatak ekipe stvaraju povijest. Dinamika je nevjerojatna, zvuk je topao, bas je čvrst, a svaki detalj instrumenata izlazi na površinu bez ikakve grubosti ili prekomjerne analitičnosti.
Drugo mjesto: Japansko LP izdanje vs. Mobile Fidelity 45RPM
Podijeljeno drugo mjesto pripada japanskom LP-u i Mobile Fidelity Sound Lab 45RPM verziji. Japanska izdanja poznata su po svom preciznom masteringu, a ovo izdanje donosi vrlo uravnotežen i čist zvuk s naglašenom toplinom srednjih frekvencija. Mobile Fidelity 45RPM izdanje, s druge strane, ide u drugom smjeru – nudi ekstremnu rezoluciju i otvorenost, što znači da čujete i najmanje detalje u svirci. Mana? Budući da se radi o 45RPM izdanju, album je podijeljen na četiri strane, što pomalo remeti prirodni tok slušanja.
Mobile Fidelity SACD vs. Qobuz / Tidal Master – Digitalna alternativa koja ima svoju čar
Iako sam uvijek preferirao analogni zvuk kad je jazz u pitanju, ne mogu ignorirati koliko dobro zvuči Mobile Fidelity SACD izdanje. Ovdje je sve nevjerojatno glatko i prirodno – čistoća zvuka i dinamika su na visokom nivou, i ovo izdanje je odlično za one koji žele Kind of Blue u visokoj rezoluciji, ali bez gramofona. Ovo izdanje nudi preciznost bez oštrine, s dosta prostora između instrumenata, i zapravo se može mjeriti s najboljim LP izdanjima.
No, kad album pustim putem Tidal Master ili Qobuz Hi-Res streaminga, razlika je očita. Iako je rezolucija visoka, zvuk djeluje manje trodimenzionalno, s manje ”zraka” između instrumenata. Bas je nešto plići, visoki tonovi ponekad previše ispeglani. Streaming je svakako zgodan za svakodnevno slušanje, ali ako želite osjetiti Kind of Blue u njegovom punom sjaju, fizički mediji (LP ili SACD) su ipak superiorni.
Kako me album odveo dublje u jazz?
Iako sam uvijek cijenio jazz, nisam ga odmah razumio u potpunosti. U početku, Kind of Blue bio je samo album koji sam povremeno slušao, ali kako sam ga više puta preslušao, počeo sam primjecivati kako funkcionira modalni jazz – način na koji harmonije lebde, kako improvizacija nije samo ukras već srž izražavanja, kako svaka nota ima svoje mjesto.
Davisov minimalizam, Coltraneova suzdržana eksplozivnost, Evansova suptilna harmonija – sve se to polako otvaralo preda mnom, i od tada više nije bilo povratka. Kroz Kind of Blue otkrio sam Coltranea (Blue Train, A Love Supreme), Bill Evansa (Waltz for Debby), Cannonballa Adderleyja (Somethin’ Else), a zatim i cijeli svijet jazza koji mi je ranije bio nepoznat.
Zaključak: Više od albuma, ovo je iskustvo
Bez obzira na izdanje, Kind of Blue ostaje temeljno iskustvo svakog ljubitelja jazza. Ako bih morao preporučiti jedno izdanje, Analogue Productions UHQR 33RPM je moj apsolutni favorit – to je način na koji ovaj album treba zvučati. No, bilo koje od gore spomenutih verzija donosi vlastitu perspektivu i vrijedi ih poslušati.
Za mene, Kind of Blue nije samo album – to je trenutak u vremenu koji se ponavlja svaki put kada spustim iglu na ploču. Kind of Blue je bio i ostao album koji mijenja percepciju glazbe – ne samo jazz, već slušanje uopće.
