Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)
Dok grad još spava i ulice čuva tišina, postoji jedna ”treća smjena” koju rijetko vidimo, a bez koje naš dan teško da bi mogao započeti.
To su naše vrijedne majke i očevi, ljudi koji već godinama rade: već u četiri ujutro kreću na posao, otključavaju prve radnje, slažu štandove, pripremaju meso, povrće i cvijeće, pune police i donose svoje proizvode s OPG-ova.
Na bjelovarskoj tržnici, ali i u mnogim drugim poslovima koji počinju prije svitanja, upravo ti ljudi omogućuju da nas svakog jutra dočeka uredan i spreman grad.
Često zaboravimo koliko truda i predanosti stoji iza te jednostavnosti koju uzimamo zdravo za gotovo.
U hladnim zimskim jutrima, po kiši, magli ili vjetru, dok se mnogi od nas tek bude, a grad još spava u mraku, oni su već usred svog radnog dana. Njihov posao možda nije uvijek vidljiv, ali njegova važnost jest.
Zato je važno reći jedno jasno i iskreno hvala.
Hvala svima koji rade dok drugi spavaju, koji pripremaju ono što će nama olakšati početak dana.
Hvala onima koji se bude u četiri ili pet ujutro kako bi zaradili svoj kruh, hvala onim iz ”treće smjene” na pouzdanosti, predanosti i svakodnevnom trudu.
Bez njih, jutro ne bi bilo jutro, grad ne bi bio grad, a naša svakodnevica ne bi bila ista.
