Slavimo Tijelovo, blagdan koji naglašava da je Isus pravi Bog i čovjek

Blagdan je Tijelova i neradni dan. Za Katoličku crkvu, svetkovina je to u spomen na ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak.

Zapravo je to sjećanje na posljednju večeru koju je, dan uoči muke i smrti, Isus održao sa svojim učenicima. Na Tijelovo se oko crkava održavaju procesije s četiri postaje na četiri strane svijeta, čitanjem evanđelja, molitvom i blagoslovom. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće.

Obilježavanje Tijelova počinje u 13. stoljeću

Obilježavanje Tijelova počinje u 13. stoljeću, kada se augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji u jednom viđenju punoga mjeseca na mjesecu pokazala mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat. Na njezinu zamolbu mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj je biskupiji uveo blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – sv. Euharistije.

Drugi važan događaj povezan je uz euharistijsko čudo 1263. godine u mjestu Bolseni u Italiji, gdje je jedan svećenik lomeći posvećenu hostiju zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru. Nakon toga je papa Urban IV. 8. rujna 1264. godine objavio bulu kojom ustanovljuje blagdan Tijelova (Euharistije), želeći tu svetkovinu proširiti na cijelu Crkvu, no u tome ga je spriječila brza smrt. Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. proširio je blagdan na cijelu Rimokatoličku crkvu.

Hrvati Tijelovo nazivaju i Tilovo, Brašančevo, Brošančevo, Brešančevo, Božji dan, Božji don, Božji blagdan. U dubrovačkim krajevima i na Pelješcu Tijelovo se naziva Korosante prema talijanizmu Corpo Santo, što znači Sveto Tijelo. U Hrvatskoj je blagdan Tijelova 2001. godine proglašen državnim praznikom i neradnim danom.