Piše: Damir Župan (damirzupansport@gmail.com)
OKUPLJANJE LEGENDARNE GENERACIJE MLADOSTI IZ ŽDRALOVA
Kako je to Dražen Žanko sjajno otpjevao: “Tko na tvrdoj stini svoju povijest piše, tom ne može nitko prošlost da izbriše”, tako su se bivši igrači i klupski djelatnici NK Mladosti iz Ždralova vođeni poviješću okupili na Stadionu na Brdu kako bi proslavili 40. godišnjicu povijesne pobjede nad Jedinstvom iz Dvora na Uni kojom je prkosni klub s bjelovarskog Brda izborio plasman u tadašnju Republičku ligu bivše države, što je apsolutno i povijesno najbolji klupski uspjeh.
NK Mladost iz 1985. godine
Kako je sadašnja Mladost na dobrom putu da i petu godinu zaredom ne uspije izboriti plasman u viši rang natjecanja, tako su mnogi “slučajni prolaznici” ovaj skup pokušali protumačiti kako se Redsi s bjelovarskog Brda vraćaju na “tvorničke postavke”, ali i kao pokušaj promjene trenutne klupske paradigme na izvorni obrazac kojim je Mladost svoju popularnost stekla tako što je oko sebe okupljala sve dobre ljude koji su vođeni ljubavlju očito znali kako se vodi klub.
Međutim, ne! Okupljanje Mladosti iz 1985. godine isključivo je imao povijesni značaj, iako je mnogima potekla suza na oko kada su vidjeli novi stadion i uvjete koje sada ima Mladost, ali je suza pala i kada gledaju Mladost kako igra bez gotovo nijednog domaćeg igrača u seniorskom i pogotovo u juniorskom pogonu koji je uvijek bio pravi simbol kluba iz Ždralova.
Inicijator okupljanja “stare Mladosti” bio je Željko Patekar, svojevremeno jedan od istaknutijih igrača i kasniji uspješni klupski predsjednik, čijem se pozivu nitko nije mogao ne odazvati. Međutim, taj skup na stadionu na Brdu kratko je trajao. Ne zbog straha da ih netko ne potjera s tribine, nego tek toliko da nekadašnja nepobjediva ekipa napravi “milenijsku sliku” i kako bi tako okupljena nastavila druženje u ugodnijem restoranskom ambijentu.
Skup je nastavljen uz prigodni ručak na kojem su evocirane uspomene, pala je pokoja suza, bilo je smijeha, a bilo je i govorancije koju je otvorio trener svih trenera Lazo Marković koji je iz svoje legendarne knjige, zaboravljene na tavanu, čitao sjećanja na kvalifikacijsku utakmicu s Jedinstvom koja je dovela do još nezapamćenog slavlja na Brdu.
Među uvijek dragim ljudima bila je i tetka Ankica Kiš koja je održavala tada skromne klupske prostorije u kojima je kuhala čaj i mutila neke čudne sokove za igrače od kojih, kako je to kazao Zvik Beljan, nitko nikad nije bio bolestan. Nikola Papac, kao prava legenda Mladosti čija bi slika poput one Pantelijine trebala visjeti na ulazu u klupske prostorije, svojim je dosjetkama zabavljao prisutne, Perhot je poput Platona održao govor, Zvik se žalio na vino koje je po njemu bilo sumnjive prošlosti, Patekar je kao animator ovog skupa uručio prigodne poklone treneru Lazi i tetki Ankici. Ma, bio je tu suza, smijeha, sijedih kosa i za tih 40 proteklih godina promijenjenih lica za koja su znala pasti pitanja: “Čekaj, a tko si ti?”.
Na okupljanju Mladosti iz 1985. godine bili su: Lazo Marković, Nikola Papac, Davor Ćiro Blažević, Mirko Boščić, Šibenik, Lončarević, Piđo Kozić, Ante Gogić, Danček, Perhot, Patekar, Dražen i Dalibor sinovi pokojnog legendarnog Jure Fofonjke, Lovrić, Božo Lončarić, Jure Pranić, Kudumija, Mile Bošnjak, Tomat, Gorša, Marinić, Crlenjak, tetka Ankica Kiš, Brk Boščić, Jurišić, Zeman, Župan, a možda i još netko kome se ispričavam na nenamjernom ispuštanju s ovog popisa.
