Hitna služba, odnosno Hitni objedinjeni bolnički prijem kako se zove zadnjih 10 godina, mjesto je na koje građani dolaze u pravilu u kasnim popodnevnim, večernjim satima ali i tijekom cijele noći kada smatraju da im treba hitna pomoć.
Od kada postoji hitna traju i rasprave dolaze li ondje zaista hitni pacijenti ili i svi drugi obzirom da je zdravstveni sustav neujednačen.
Ono što na hitnoj možete dobiti odmah, redovnim putem traje tjednima ako ne i mjesecima. S toga je zanimljiva statistika koju su izvukli u OHBP-u Opće bolnice dr. Anđelko Višić Bjelovar.
Kako doznajemo, OHBP je u svojih 10 godina obradio više od 220 tisuća pacijenata koji su razvrstani u pet kategorija.
Hitna ima svoje klasifikacije, a kako je pojasnio Vedran Omerhodžić, voditelj bjelovarskog OHBP-a, u prve dvije su uključeni pacijenti koju su pristižu u životno ugroženom stanju ili pod prijetnjom gubitka nekog organa.
Od treće kategorije su stanja koja mogu pričekati obiteljskog liječnika, četvrta su za obiteljskog liječnika, a peta kategorija su pacijenti koji možda uopće i ne trebaju liječnika.
– Naravno da mi primamo sve pacijente, svima ćemo jednako pomoći i pružiti skrb. Sve je moguće tako smo imali i slučajeva da smo pacijentima koji su došli na prvu potpuno zdravi, morali spašavati život. Dakle pravila ipak nema – napominje dr. Omerhodžić.
Statistika ipak daje neke smjernice pa tako ukazuje da je manje od 10 posto pacijenata došlo u ozbiljnim problemima i stanju zbog kojeg je i ustrojena hitna služba, a gotovo 50 posto su pacijenti koji bi prvo trebali ići kod obiteljskog liječnika.
Razloge za takvo ponašanje vjerojatno treba tražiti u činjenici da hitna ima sve uređaje i dijagonstiku i daje rezultate u najkraćem roku, od obične krvne slike do rendgena ili ultrazvuka.
S druge strane ako se liječnici na hitnoj bave pod navodnicima zdravim ljudima oni jako bolesni mogu stradati pa je to pitanje koje očito treba riješiti reforma zdravstva.
Ako ju aktualni ministar uopće ikad pokuša provesti u djelo. (dv)
