Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)/Foto: Violeta Kovačević
Slava i vječno poštovanje svim hrvatskim braniteljima koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, a posebno onima koji su za voljenu Hrvatsku ostavili kosti.
Njihovo ime, čast i žrtva nikada ne smiju biti zaboravljeni, niti izjednačeni s onima koji su braniteljske zasluge prisvojili – a da bojište nikada vidjeli nisu.
U Hrvatskoj je krajnje vrijeme da se postavi jasno pitanje; tko je istinski branitelj, a tko je lažno ušao u sustav prava i privilegija koje pripadaju samo onima koji su svoju domovinu branili – srcem, puškom i čašću?
Danas, više od tri desetljeća od početka rata, branitelji se javno počinju međusobno prozivati i razotkrivati. Iako se takve situacije možda na prvu čine kao razdor, istina je da se upravo u tim javnim istupima otvara prostor za nužnu reviziju braniteljskih statusa i suočavanje s onim što se predugo prešućivalo.
Lažni branitelji, kukavice, paraziti, besramni profiteri, moralne ništarije, uličari bez obraza – pljunuli su u lice svakom istinskom ratniku koji je pod granatama, u blatu i krvi, stajao rame uz rame s braćom za Hrvatsku.
Oni nisu samo uzeli nešto što im ne pripada – oni su obezvrijedili svetinju, žrtvu onih koji su položili živote.
Svjesno sudjelovanje u lažiranju
Nedavno smo pisali o jednom od njih – lažnom vojnom invalidu koji je od 1996. uzimao mirovinu, a uopće nije bio ranjen.
Takvi slučajevi nisu iznimka, već vrh ledenog brijega sustava koji je godinama tolerirao (ili čak poticao) lažiranje ratnih putova.
Ključno je pitanje; Tko im je potpisao ratni put? Tko je vještačio i potpisao njihovu ”invalidnost”?
Tko je odgovoran što se netko tko nije ni bio na bojištu upisao kao branitelj ili invalid Domovinskog rata?
Ti potpisnici, ako su svjesno sudjelovali u lažiranju, moraju biti pozvani na kaznenu i moralnu odgovornost. Jer nisu samo prevarili državu – oni su izdali sve istinske hrvatske branitelje.
Vrijeme je za reviziju
Revizija braniteljskih statusa ne smije biti tabu tema.
Ona nikako nije napad na branitelje – naprotiv, ona je čin obrane časti istinskih ratnika.
Oni koji su nosili oružje, gledali smrti u oči, i prošli pakao bojišta, ne trebaju se bojati istine.
Njihova je savjest čista. Bojati se trebaju samo oni koji su iza kulisa podvalili državi i narodu.
Pozivamo nadležne institucije da se prestane šutjeti, da se otvore arhivi, da se krene s provjerom ratnih puteva i invaliditeta.
Hrvatska to neupitno duguje svojim herojima.
A svima onima koji su zlorabili sustav – neka znaju; istina uvijek ispliva, a obraz se ne može kupiti ni najdebljom mirovinom.
