U bjelovarskom Azilu Šapa zauvijek nas je napustila Tina – 22-godišnja kuja, mješanka velikog srca i još veće duše.
Spašena s ceste, pronađena kako zbunjeno luta šumom Lug, došla je u azil prije 15 godina i do danas je bila najstarija stanovnica bjelovarskog Azila.
Odbačena, umorna, ali nikad slomljena. Azil je postao njezin dom, a volonteri njezina obitelj.
Iako je život prema njoj bio nepravedan, Tina nikada nije prestala vjerovati ljudima.
Petnaest dugih godina gledala je kako se psi oko nje mijenjaju – neki su dolazili, neki odlazili, neki pronalazili svoje ljude i zauvijek napuštali azil.
A Tina je ostajala.
Tiha, strpljiva, uvijek dobra i umiljata.
Nitko za nju nije pitao, ali ona nikada nije zamjerila. Bila je zahvalna na svakom dodiru, svakoj lijepoj riječi, svakom punom tanjuru i toplom kutku pod krovom.
Za sve što je imala, uzvraćala je bezuvjetnom ljubavlju.
Pogledom koji je govorio više od riječi.
Repom koji se veselo pomicao i onda kad joj je tijelo već bilo umorno.
Tina možda nikada nije dočekala svoj ”dom”, ali je ostavila neizbrisiv trag u srcima onih koji su je voljeli.
Otišla je znajući što je briga, toplina i pripadnost. (ika)
