U SPOMEN TIHOMIRU TRNSKOM Bio je častan hrvatski ratnik, čovjek za promjene i napredak, predan struci, obitelji i Domovini

Tužno je danas bilo vidjeti samo tri osobe na grobu čovjeka koji je svojim radom, trudom, borbom, hrabrošću, naprednim idejama, plemenitošću i nesebičnim pomaganjem toliko zadužio svoju domovinu.

Danas je na bjelovarskom groblju Borik polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća obilježena godišnjica tragične pogibije Tihomira Trnskog, prvog župana Bjelovarsko–bilogorske županije.

Uz Bojanu Hribljan, zamjenicu bjelovarsko – bilogorskog župana i Lidiju Brkić, županijsku pročelnicu, na grobu se pojavila i Anka, neutješna majka pokojnog Tihomira. Kasnije su se navodno pojavili i predstavnici HSS – a, no njihov poziv novinarima nije stigao.

Tihomir Trnski je život izgubio u avionskoj nesreći koja se dogodila 13. svibnja 1994. godine iznad brda Rićko Bilo u Općini Novi Vinodolski, a prerana smrt čovjeka koji je toliko dao od sebe za domovinu, do nemjerljive granice je potresla njegovu obitelj, prijatelje i suradnike.

Suprotstavio se agresiji

Rođen je 8. svibnja 1955. godine u Narti nedaleko Bjelovara, gdje je i odrastao. Živeći na obiteljskom gospodarstvu s majkom Ankom i ocem Ivanom, od malih je nogu sudjelovao u obavljanju mnogobrojnih poslova na poljoprivrednom dobru, a već je tada pokazivao da će stasati u čovjeka koji se ne boji rada. Prihvaćao se najtežih poslova na seoskom domaćinstvu roditelja što ga nije omelo da osnovnu i srednju školu završi s odličnim uspjehom. Visokoškolsku naobrazbu stekao je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, a sam je zarađivao za školovanje. Radio je kao profesor u bjelovarskoj Ugostiteljskoj školi čiji su učenici pod njegovim mentorstvom osvajali najviša mjesta na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima.

Predanost poslu i stručnost bitno su utjecale na podizanje kvalitete rada bjelovarske Ugostiteljske škole. Suprugu Veselu, profesoricu pedagogije, upoznao je za vrijeme studija u Rijeci, nakon kojega su u Bjelovaru zaplovili u bračne vode. Ubrzo postaju roditelji sina Tomislava, a koju godinu poslije sina Marijana. Godine 1989. i 1990. živi i radi u Šibeniku ali zbog političkih previranja se vraća u rodni kraj gdje se aktivno suprotstavlja velikosrpskoj politici.

Sa šahovnicom na čelu hrabro pred neprijatelja
U Domovinskom ratu sudjelovao je od prvog dana kao pripadnik Specijalne postrojbe policije. Sudjelovao je u svim važnim akcijama na Bilogori, Papuku i Psunju, a kao zapovjednik svoje jedinice bio je sudionik najžešćih okršaja sa srpskim agresorom, poput onoga 27. prosinca 1992. godine na pakračkom području. Bio je i zapovjednik Vojne policije u Pakracu, a nakon okršaja sa srpskim agresorom, 6. siječnja 1993. godine, postao je prvi čovjek koji sa šahovnicom na čelu uspostavio mirovne pregovore na pakračkom području.
Napredne ideje

Nakon što je skinuo vojničku odoru, Tihomir Trnski se kao član Hrvatske seljačke stranke aktivno uključio u politiku, a prvim bjelovarsko–bilogorskim županom imenovan je 15. travnja 1993. godine u samostalnoj, priznatoj i demokratskoj Hrvatskoj.

U samo godinu dana obnašanja te funkcije pokrenuo je dvije značajna manifestacije. Ideju spajanja zelene i modre Hrvatske ostvario je gospodarskom, kulturnom i turističkom manifestacijom ”Mare Croaticuum”, a organizirana je i prva stočarska i gospodarske izložbe u Gudovcu, započeo je razvoj današnjeg središta hrvatskog sajmovanja, manifestacije koja je od danas prerasla u cijenjenu međunarodnu gospodarsku priredbu pod nazivom Bjelovarski sajam u Gudovcu.

Energičan i odlučan

Trnski je život izgubio u naponu životne snage, s nepunih 39 godina. Suradnici, ali i šira javnost, pamte ga po energičnosti i odlučnosti, a suborci po hrabrosti. Mnogi koji su s njim imali doticaj i danas znaju govoriti kako se radilo o čovjeku koji je bio za promjene i napredak, u potpunosti predan struci, obitelji i Domovini.

Profesor Tihomir Trnski prvi je župan Bjelovarsko-bilogorske županije u demokratskoj i priznatoj Republici Hrvatskoj. Tragedija u kojoj je Tihomir Trnski izgubio život, prekinula je njegov mandat koji je trajao tek nešto više od godinu dana. No, u tom razdoblju svojim životnim entuzijazmom, radnim elanom i stručnošću ostavio je neizbrisiv trag u uspostavi područne i regionalne samouprave u Bjelovarsko–bilogorskoj županiji. (Bjlive)