Vapaj mlade Armenke: Koliko će se krvi proliti da bi netko na hrpu palih vojnika zabio svoju zastavu!?!

Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)

Ne tako davno na ovim prostorima bjesnio je rat.

Brojni su ostali bez svojih voljenih u trenucima koji su, nažalost, potrajali…

U trenucima kada se Hrvatska našla napadnutom, kada je nad njom izvršena otvorena agresija, kada je trećina njezinog teritorija završila pod okupacijom…

Rat je godinama nezaustavljivo bjesnio, rušio i ubijao.

Strahote koje su se, ne tako davno, događale u našoj domovini ostavile su bolne i duboke tragove koje ćemo još dugo ne samo pamtiti, već i osjetiti.

Na psihi, nosit ćemo ih nesvjesno ili pak svjesno duboko u sebi, u njedrima, u duši…

Vječni sukob oko teritorija

Koktel sačinjen od šoka, zbunjenosti, straha, povrijeđenosti te još brojnih osjećaja iz široke palete neugodnog duševnog i psihičkog stanja ovih dana intenzivno osjeća Anahit Ghazaryan, mlada Armenka čija je zemlja od srijede ponovno sudjeluje u bjesomučnom ratu.

Nažalost, nastavak je to vječnog sukoba između njezine rodne Armenije i susjednog Azerbajdžana, a riječ je o sukobu oko teritorija koji je započeo nekoliko godina prije raspada Sovjetskog Saveza, dio kojeg su bile obje države.

Mlada Armenka danas se nalazi u Daruvaru u kojem s brojnim mladim osobama volontira i provodi brojne društveno korisne projekte putem tamošnje Udruge Impress.

No, otkako su od srijede započeli novi sukobi u kojima je smrtno stradalo nekoliko osoba, 27–godišnja Anahit je izuzetno pogođena takvim razvojem događaja.

”Osjećam se krivom što nisam sa svojim narodom”

Kada se ujutro probudim osjećam se tako umorno i jako tužno, a kada legnem u krevet ne mogu zaspati. Tako mi je otkako sam doznala da su ponovno započeli sukobi u jednoj regiji na granici s Azerbajdžanom. Čitam i da je moj narod ondje imao malo vojnika i nije bio pripremljen na napad. Neki su poginuli. Jako mi žao zbog toga. Žao mi je njihovih obitelji. Jako sam tužna zbog svega što se ondje događa i osjećam se krivom što nisam u domovini sa svojim narodom. No, s druge strane sam svjesna da moje prisustvo ondje ne bi ničemu posebno doprinijelo. Više mi smisla ima to što ste mi pružili priliku da putem vašeg medija javno progovorim o ratu i pošaljem poruku zaraćenim stranama, a posebno svojim sunarodnjacima–kazala je mlada Armenka za Regionalni portal Bjelovar.live.

Anahit

Budućnost bez rata

Upitali smo ju što bi to poručila suprotstavljenim stranama.

Za sukob su uvijek krivi pojedinci, a ne cijeli narod. Tako je oduvijek i obje strane toga moraju biti svjesne. Pitam ih, koliko krvi će još biti proliveno s obje strane kako bi netko na hrpu palih vojnika ponosno mogao zabiti svoju zastavu i reći; ”Ovaj komadić zemlje sada i zauvijek pripada meni!”? Bez dijaloga nema napretka i ostaje nam samo međusobno uništenje kao sigurna stvar. Zaista pokušavam biti optimistična i vjerovati da će obje strane napokon pronaći zajednički jezik po pitanju dijela teritorija. Svojim Armencima u domovini želim poručiti da budu jaki i vjeruju u budućnost bez rata i gubitaka, a isto bih poručila i Azerbajdžancima – rekla nam je Ana.

Vino kao poveznica Areni i Daruvara

Mlada Armenka priča kako je rođena u malenom jugoistočnom mjestu Aremnije Areni, na granici s Azerbajdžanom. Areni je danas najpoznatije po proizvodnji vina. Ujedno, arheolozi vjeruju da su ondje u jednoj od spilja pronašli najstariju vinariju na svijetu.

Želja za odlaskom u svijet javila se sama, priča nam Anahit. Jednostavno je željela upoznati nove ljudi, vidjeti nove zemlje, doživjeti razne kulture i običaje…

Odluka je tako pala na Hrvatsku, točnije na Udrugu Impress koja joj je ponudila izvrsne uvjete za volontiranje.

”Kad mi nedostaje domovina prošećem se do vingrada”

Rođena sam u malom gradu u kojem se moja obitelj bavi proizvodnjom vina. U jednom trenutku sam bila željna promjene i otvorila se mogućnost za volontiranjem u Hrvatskoj, u u Udruzi Impress. Kako se ona nalazi u Daruvaru, vidjela sam da i ondje ljudi dosta proizvode vino što me zainteresiralo. Odlučila sam se prijaviti na godinu dana i ovdje sam već sedam mjeseci. Kad sam sjetna i kad mi nedostaje domovina, a to je gotovo konstantno sada kako je su krenuli novi sukobi, prošećem se do nekog daruvarskog vinograda, zatvorim oči i zamislim da sam u Armeniji sa svojom obitelji. Tako mi je odmah nekako lakše–emotivna je Anahit.

Poruka protiv mržnje i sukoba

Da joj ovih dana nije lako zna i ekipa u Impressu na čelu s predsjednicom Tanjom Herceg koja, ističe Anahit, na sve načine ju pokušava barem malo oraspoložiti.

Tanja mi puno pomaže i razgovara sa mnom oko svega. Predložila nam je neke dobre ideje, a jedna od njih je da napravimo video koji bi sadržavao poruku protiv mržnje. Većina volontera koja je kao i ja stigla u Daruvar nema baš lijepu prošlost jer stižu iz zemalja u kojima su svojevremeno bjesnili sukobi. Sve to ostavi traga i na budućim generacijama koje možda rat i nisu doživjele. Nažalost, ti osjećaji nas nekako povezuju i zbog toga se lakše razumijemo. Zato ćemo svi zajedno snimiti poruku protiv mržnje i sukoba – odlučna je Anahit.

Budućnost počiva na dijalogu

Upitali smo ju je li taj video spremna snimiti uz bok s Azerbajdžancima i Turcima s kojima njena zemlja ima nesuglasice, a također kao i ona volontiraju u Impressu?

Prvi put sam ovdje upoznala ljude iz Turske i mislila sam da bi moglo biti poteškoća u komunikaciji s njima, s obzirom na sve okolnosti. Mislila sam da će imati nešto protiv mene i da nećemo moći normalno razgovarati. Međutim, nije bilo nikakvih problema i lijepo smo se slagali. Mislim da je bilo ključno to što nismo razgovarali o politici. To je samo dokaz da smo normalni, mladi i neiskvareni ljudi koji nisu potpali pod nečiji tuđi utjecaj, ne daju se samo tako izmanipulirati te svoju budućnost žele graditi prvenstveno na dijalogu. Da, naravno da ćemo zajedno snimiti video – odlučna je Ana.

Anahit

 

”Kad se vratim u domovinu svima ću pričati o Hrvatskoj”

Osim videa u Impressu su otišli korak dalje pa će tako održati i Međunarodno večer volontera na kojoj će svatko od njih predstaviti zemlju iz koje dolazi, njenu kulturu, tradiciju, hranu i piće na najbolji mogući način.

Armenija je prva zemlja na svijetu koja je službeno usvojila kršćanstvo, a tu je i sličnost s Hrvatskom koja je isto religiozna zemlja. Nažalost, i vi ste prošli pakao rata… Moja domovina možda nema neke velike stvari, no ponosimo se malim stvarima do kojih nam je jako stalo i jedva čekam da ih predstavim ostalim volonterima. Zaista mi je drago što sam stigla u Hrvatsku i ovdje upoznala divne ljude. Kada se vratim u domovinu svima ću pričati o vama i Hrvatskoj. Odavde nosim veliku torbu korisnih stvari koje ću nastojati dobro iskoristiti – zaključila je Anahit na našem rastanku.

A do povratka u svoju Armeniju nesumnjivo Anahit će sustavno pratiti televizijske vijesti, ”vrtiti” brojne portale i čitati sve relevantne novinarske izvore. Sve samo ne bi li doznala novosti o svojim najmilijima, o svojim sunarodnjacima, o stanju u državi, o ratu u kojem ponovno i iznova sudjeluje njezina domovina…