Piše: Ivan Karačony
Željko Ostrman i Mihael Kovač, trener i tajnik Malonogometnog kluba Bjelovar, u videu koji je pred vama zahvalili su se navijačima, volonterima, simpatizerima, sponzorima i svim članovima koji su podržali i pomogli klubu u njegovom debitantskom nastupu u 2. HMNL Sjever.
Na kraju njihove prve sezone treba reći kako je pojavom MNK Bjelovara na bjelovarskoj sportskoj sceni započela jedna od najljepših sportskih priča u posljednjih nekoliko godina.
Sezona je to koje ćemo se sigurno svi rado sjećati, barem oni koji su pratili njihov trnovit put, od osnutka koji je krenuo od nule pa sve do osvajanja drugog mjesta u ligi (za idiote i dalje ”lizi”).
No, nema veze.
Kroz sezonu dečki su sve ljubitelje malog nogometa, odnosno futsala, oduševljavali brojnim pobjedama, kako domaćim, tako i gostujućim. Bila je to sezona prepuna lijepih trenutaka koji će ostati zauvijek upisani u povijest.
Kud baš na prvaka
Premda su Bjelovarčani suvereno protutnjali ligom, u završnici ih je ipak zaustavila odlična momčad MNK Jesenja.
Za pobjedu nad dečkima iz Gornjeg Jesenja, odnosno Krapine, bjelovarskim dečkima nedostajalo je malo sreće, ali ponajviše iskustva.
Na kraju, bjelovarski dečki sami su svjesni gdje su najviše griješili, a njihovo vrhunsko razumijevanje postojećeg stanja može se iščitati iz njihovog priznanja kako ih je u borbi za prvo mjesto najviše glave došao organizacijski problem, ponajviše u vidu neredovitih treninga.
Tu rečenicu treba zapamtiti i pokušati problem ispraviti do iduće sezone. Bez konstantnog treninga koji se ponajviše sastoji od uvježbavanja mini akcija, u futsalu nema sreće.
Podrška lokalne zajednice?
Sjetimo se samo završnice sezone.
Nakon što je momčad MNK Zagreb 92, kao jedna od tri izrazita favorita ispala iz borbe za prvo mjesto nekoliko kola prije kraja prvenstva, u borbi je ostao MNK Bjelovar i lanjski prvak lige MNK Jesenje.
Ulogu koju je MNK Jesenje imalo prošle sezone, ove sezone trebali su trebali preuzeti Bjelovarčani.
Scenarij njihovog ulaska u 2. HMNL Sjever bio je gotovo identičan bjelovarskom, a zamalo su se poklopili i ostvareni uspjesi.
Nažalost, za razliku od Bjelovarčana, ovi prvi su imali malo više sreće, ali budimo do kraja iskreni, i veću podrške lokalne zajednice.
Debitanti pa prvi
Momčad Jesenja lani je kao novoosnovani klub uletjela u Drugu ligu.
Malo tko je vjerovao da će dečki koje je okupio predsjednik Vlado Malogorski sa suradnicima i pod vodstvom tadašnjeg trenera Josipa Leljaka u prvoj natjecateljskoj sezoni uspjeti osvojiti prvo mjesto.
Također, malo tko je u bjelovarskim sportskim krugovima vjerovao da će mladi Bjelovarčani, uglavnom igrači velikog nogometa, uspjeti osnovati vlastiti Malonogometni klub, a kamoli na kraju prvenstva postati viceprvak 2. HMNL Sjever.
Na samom začetku iz raznih su se krugova, uglavnom sportskih, mogli čuti vrlo ružni komentari na njihov račun, a bilo je i pokušaja nametanja određenih sankcija.
No, dečki su imali jasnu viziju i cilj, svemu negativnom su se uspjeli othrvati i hrabro ustrajati u svojoj priči. A njihova priča se na kraju pokazala izrazito pozitivnom.
Bojazan da će se zbog njihovih nastupa za malonogometni klub te eventualnog umora u pitanje dovesti kvaliteta njihovih nastupa za NK Bjelovar i NK Ždralove, na koncu se pokazala poprilično paranoičnom.
Višak love
Autor ovih redaka mogao bi napisati još nekoliko kartica teksta, još nekoliko stotina riječi i još tisuću slova, a možda ništa od toga ne bi dosegnulo do uha potencijalnih financijera koji nikako, ali nikako ne da prepoznaju potencijal koji leži u malom nogometu.
Jer, budimo realni, svi oni koji misle da će putem rukometnog, košarkaškog ili nekog od ambicioznih nogometnih klubova iz neke od haenel liga zaista zaraditi, a da nije prva ili druga, žive u zabludi. Danas to mogu samo izvan serijski igrači.
Ili njihovi roditelji s viškom love koju mogu potrošiti na guranje svog malog.
Di su pare?
Dečki iz MNK Bjelovara dokazali su da Bjelovar mogu vratiti na staze stare slave.
Definitivno to nikada neće biti ORK Partizan…duže vrijeme ni NK Bjelovar u najboljim danima…možda to neće biti ni NK Ždralovi sa odličnim rezultatima u istom rangu..
Ali… bjelovarska mladost pokazala je da s malo novca, s previše želje i uz hrpu dobronamjernih volontera može napraviti čudo.
Da, čudo u malom nogometu, odnosno futsalu.
Biti viceprvak u 2. HMNL Sjever malo je čudo, i to u prvoj sezoni.
Što bi tek bilo da se gradske pare godinama nisu trošile na razno razne pizdarije, već da su se ulagale u bjelovarski malonogometni talent koji je definitivno neosporiv.
Generacije i generacije malonogometaša danas su nepovratno izgubljene, a neke od njih su rasturale u Kutiji šibica.
No, one koje će tek doći, imaju neke šanse nešto i napraviti. Naravno, ako im se pomogne.
Populizam
”I sam sam bio nogometaš”–postala je to popularna rečenica koju gradski čelnici posljednjih mjeseci vrlo rado koriste na gotovo svakom malo važnijem javnom nogometnom skupu.
Oni koji su zaista igrali nogomet pa iole ozbiljniji nogomet ne samo da preokreću očima, već im je degutantno bilo što komentirati.
Na koncu, za koji klub je tko bio registriran i kada je nastupio, vrlo lako se da provjeriti.
No, čak ni to nije poanta u sve prisutnijem populizmu.
Dinamovo proljeće u Europi
Poanta je da postoji I oduvijek je na ovim prostorima postojao potencijal u malom nogometu. Zašto ga onda ne iskoristiti na najbolji mogući način. Zašto futsal ne bi postao sljedeći bjelovarski brend (kada su svi drugi dobrano izraubani). I na ostale se troši kud i kamo previše novca.
Ako slučajno niste pratili trendove, budućnost je u malim sportovima, posebice za male sredine poput Bjelovara, Koprivnice, Đurđevca, Križevaca…
Naravno da tu i tamo ispliva neki izvan serijski talent, ali to nije nešto na čemu jedan čak ni omanji zagrebački kvart može graditi svoj identitet.
P.S. Ivan Orač iz MNK Bjelovara je zahvaljujući glasovima domaćih navijača proglašen igračem koji je na kraju sezone zaslužio ponijeti titulu ”Bjelovarsko srce”.
Da se mene i mog imenjaka pita, ta bi titula trebala pripasti svim igračima MNK Bjelovara koji su ove sezone rasturili tu famoznu Drugu ligu.
I još nešto.
Moglo se itekako čuti bjelovarskih komentara u stilu ”ako uđu u prvu ligu, bit će kanta za napucavanje” i sl.
Osobno bih radije u odnedavnoj Dvorani europskih prvaka u Bjelovaru gledao kako MNK Bjelovar gubi jedan, dva ili tri razlike od ekipe Nacionala, Uspinjače ili Split Tommyja, nego čekao na Halleyjev komet, odnosno Dinamovo proljeće u Europi.
