Višnja Pevec traktorom ušla u gradski park. Smije li se javni prostor koristiti za privatnu reklamu?

Piše: Ivan Karačony (ivankaračony@gmail.com)

Višnja Pevec dovezla je mali vrtni traktor u središnji bjelovarski park i počela skupljati lišće. Riječ je o traktoru koji, osim košnje trave, ima i mogućnost prikupljanja lišća. Usput je promovirala i svoj posao.

Naizgled simpatično. Malo poduzetničkog duha, malo reklame, malo skupljenog lišća. Netko će pohvaliti inicijativu, netko se nasmijati, a netko zaključiti kako bi bilo lijepo da se svi tako brinu o svom gradu.

I doista, što bi tu moglo biti sporno?

Pa, primjerice, jedna sitnica.

Gradski park nije privatno dvorište. A javna površina nije reklamni prostor na kojem svatko može raditi što mu padne na pamet.

I prije nego što netko zaključi da se ovdje napada ženu koja je samo htjela skupiti lišće, razjasnimo nešto.

Nije problem u Višnji Pevec. Nije problem ni u traktoru. Nije problem čak ni u skupljenom lišću.

Problem je u pitanju na koje bi netko iz Grada Bjelovara trebao vrlo jednostavno odgovoriti.

Je li za takvu aktivnost postojalo odobrenje ili je dovoljno samo doći i početi raditi?

Ako ja sutra odlučim oprati Gradski muzej, hoće li mi netko zahvaliti?

Zamislimo jednu sasvim običnu situaciju.

Otvorim tvrtku za pranje fasada. Kupim kvalitetan visokotlačni perač, okupim ekipu i odlučim napraviti malo besplatne reklame.

Dođem pred Gradski muzej Bjelovar, razvučem crijeva, uključim stroj i počnem prati pročelje.

Besplatno, naravno.

Jer volim svoj grad. Jer želim pokazati što znam. Jer mislim da bi zgrada ljepše izgledala.

Hoće li mi netko zapljeskati?

Hoće li gradske vlasti pohvaliti moju inicijativu?

Ili će se ipak pojaviti netko tko će me pitati imam li dopuštenje za takav zahvat?

Naravno, skupljanje lišća i pranje pročelja muzeja nisu isti zahvati. Posebno kada govorimo o mogućim oštećenjima i zaštiti kulturne baštine.

Ali pitanje je načelno i vrlo jednostavno.

Od kada je dobra namjera zamjena za dopuštenje?

Ako svatko može sam odlučiti što će raditi na javnoj površini, onda nam pravila zapravo i ne trebaju.

Dovoljno je imati opremu, nešto slobodnog vremena i dobru ideju za promociju.

Imamo komunalni red. Imamo komunalne redare. Imamo li i pravila za sve?

Grad Bjelovar ima Odluku o komunalnom redu.

Ima propisana pravila korištenja javnih površina, nadležne službe i komunalne redare koji bi trebali nadzirati njihovo poštovanje.

Gradske zelene površine održavaju se kroz organizirani sustav, a ne prema rasporedu privatnih poduzetnika koji se jednog jutra probude s idejom da bi mogli nešto urediti.

Zato je sasvim legitimno pitati je li Grad znao za ovu aktivnost, je li ona bila odobrena i pod kojim uvjetima.

Je li s njom bio upoznat Komunalac, gradska tvrtka zadužena za održavanje javnih zelenih površina?

Jesu li komunalni redari provjerili okolnosti?

Ako je sve bilo dogovoreno, odlično. Neka Grad to potvrdi i objasni pod kojim uvjetima i drugi poduzetnici mogu dobiti jednaku priliku.

Ali ako nije bilo nikakvog odobrenja, onda imamo pitanje na koje nije dovoljno odgovoriti da je netko samo želio učiniti nešto korisno.

Jer ako je javna površina dostupna za besplatnu promociju jedne tvrtke, pod kojim uvjetima to pravo imaju ostale?

Ili je dovoljno biti dovoljno poznat, dovoljno poduzetan i dovoljno brz s traktorom?

Uređen grad ne funkcionira po principu: Imam dobru ideju, pa što bude

Postoji razlog zbog kojeg javne površine imaju pravila korištenja.

Ne zato da bi gradska administracija građanima zagorčavala život, nego zato da se zna tko je za što odgovoran.

Zamislimo da sutra netko odluči orezati nekoliko stabala u parku jer smatra da su grane previsoke.

Prekosutra netko drugi oboji klupe jer mu se ne sviđa postojeća boja.

Treći odluči urediti cvjetnjak, četvrti postaviti reklamni pano, a peti organizirati prezentaciju svojih proizvoda nasred šetnice.

Svi imaju dobre namjere.

Svi vole Bjelovar.

Svi bi nešto uljepšali, uredili ili poboljšali.

I svi bi, usput, mogli malo promovirati svoj posao.

Pa ipak, teško da bi itko ozbiljan tvrdio kako je to prihvatljiv način upravljanja javnim prostorom.

Uređen grad ne razlikuje se od neuređenog po tome koliko ljudi ima dobre namjere.

Razlikuje se po tome postoje li jasna pravila i vrijede li ona jednako za svakoga.

Nije pitanje koliko je lišća skupljeno, nego gdje povlačimo granicu

Višnja Pevec ima puno pravo promovirati svoj posao. Kao i svaki drugi poduzetnik u Bjelovaru.

Nema ništa sporno ni u tome da privatna inicijativa pridonese uređenju grada, ako je provedena u dogovoru s nadležnima.

Takvu suradnju treba pozdraviti.

Ali javni prostor ne može funkcionirati prema osobnoj procjeni onoga tko ga poželi koristiti.

Zato ova priča zaslužuje jednostavan odgovor, bez velike filozofije.

Je li postojalo odobrenje?

Ako jest, tko ga je izdao i prema kojim pravilima?

Ako nije, jesu li nadležne službe postupale i postoji li uopće osnova za sankciju?

To nisu neugodna pitanja. To su pitanja koja bi se u svakom uređenom gradu trebala podrazumijevati.

Jer građanin koji želi postaviti štand, organizirati promociju ili koristiti dio javne površine u pravilu mora poštovati određenu proceduru.

Zašto bi skupljanje lišća u promotivne svrhe bilo iznimka?

Grad nije ničije privatno dvorište. Čak ni kada ga netko želi uljepšati.

Na kraju, možda je sve bilo uredno dogovoreno. Možda je Grad dao suglasnost i možda u cijeloj priči nema baš nikakvog prekršaja.

U tom slučaju stvar je jednostavna.

No, ako se pokaže da je netko mogao samoinicijativno doći u središnji gradski park, obavljati posao i pritom se reklamirati bez znanja nadležnih, onda problem nije u toj osobi.

Problem je u sustavu koji takvo postupanje dopušta ili ga ne primjećuje.

Jer sutra će netko drugi možda imati jednako dobru namjeru, samo s nešto ozbiljnijom opremom.

A onda ćemo se čuditi.

Zato bi bilo dobro da Grad Bjelovar objasni gdje završava dobrodošla građanska inicijativa, a počinje samovoljno korištenje javne površine.

I vrijedi li ta granica jednako za sve.

Jer ako je za korištenje gradskog prostora dovoljno imati traktor i dobru namjeru, onda nam možda ne treba Odluka o komunalnom redu.

Treba nam samo raspored.

Da se poduzetnici ne sudare dok besplatno uređuju grad i reklamiraju svoje usluge.

P.S. Poslali smo upit Gradu Bjelovaru, a odgovor ćemo objaviti čim stigne.