Piše: Željko Rukavina
Zdravlje i vrijeme dva su najvrjednija resursa koja čovjek posjeduje. Ne mislim na vremensku prognozu, već na ono osobno, životno vrijeme koje otkucava od našeg rođenja do smrti. Prosječan čovjek živi oko 650 tisuća sati. Na prvu, zvuči kao puno – ali razmislite: koliko ste već tih sati proveli čekajući, besciljno lutajući ili ne znajući što sa sobom?
O vremenu su govorili najveći umovi – od grčkih filozofa do Einsteina. Nije to slučajno. Vrijeme nije samo mjera prolaznosti, već temelj svake odluke, svakog odnosa, svake vrijednosti. Razmišljati o vremenu znači razmišljati o vlastitom životu.
Svi se slažemo; nitko nema pravo ugrožavati tuđe zdravlje – to je zakonski kažnjivo.
Ali što je s vremenom? Vrijeme, iako nevidljivo, jednako je dragocjeno. I dok obični ljudi vrijeme mjere satima i danima, političari ga često mjere novcem, moći i interesima.
Zamislimo osobu kojoj liječnik kaže da ima još godinu dana života – 8760 sati.
U tom trenutku svaki sat postaje svetinja. Obitelj, prijatelji, sustav – svi se trude da to kratko vrijeme prođe što smislenije. No što je s nama koji smo zdravi? Trošimo vrijeme jednako brzo – ako ne i brže – i to često zbog nečijeg nemara, nesposobnosti ili samovolje.
Dok obični ljudi čekaju u redovima, traže posao ili se bore s birokracijom, politička elita vrijeme koristi za kadroviranje, marketing i vječno ”reformiranje”.
Kao da su se ukrcali u Russellov vlak, onaj iz metafore o Einsteinovoj teoriji relativnosti. S perona – iz perspektive građana – sve izgleda izobličeno i ubrzano. A oni u vlaku, u svom zatvorenom sustavu moći, više ni ne vide tko ostaje iza.
Najveći politički grijeh nije samo krađa novca – to se, barem u teoriji, može vratiti. Krađa vremena ne može. Generacije su izgubile prilike, mladost, nadu – dok su politički kadrovi mijenjali fotelje, šutjeli o nepravdi i glumili reforme. Od Tuđmana do Plenkovića, od obećanja do zaborava, prošla su desetljeća.
A s njima – i naši sati.
Kad ponovno izaberemo krivog političara, to nije samo politička greška – to je osobni gubitak vremena.
Naše vrijeme, životi naših bližnjih, budućnost naše djece. Za neke će čitanje ovih redaka možda biti gubitak vremena – i to je u redu.
Slobodni ste prestati.
Ja s vašim vremenom ne upravljam. Nisam političar
