Pripremio: Gradski muzej Bjelovar
Shodno gospodarskom i urbanističkom razvoju Bjelovara krajem 19. i početkom 20. stoljeća, diljem grada gradile su se reprezentativne javne građevine.
Jedna od njih je i secesijska zgrada društva ”Hrvatski sokol” (utemeljenog 1905. godine), današnji objekt poznatiji pod imenom Sokolana.
Gradnja je počela u srpnju 1911. godine i izgrađena je za samo 146 dana, rađena je prema nacrtima zagrebačkog arhitekta Dionisa Sunka, a svečano otvorena 17. prosinca iste godine.
FOTO – Kolijevka bjelovarskog sporta i kulture već polako sjaji starim sjajem — Bjelovar.live
Bjelovarski fotograf Milan Savić ostavio nam je dragocjeno svjedočanstvo, fotografiju ceremonije otvaranja nove zgrade Sokola.
Manje je poznata činjenica da je u zgradi Hrvatskog sokola 1936. godine židovska glazbena sekcija ”Haniguna” priredila veliku zabavu u kojoj je sudjelovala i Lea Deutsch, ”čudo od djeteta”, poznata kazališna umjetnica i članica zagrebačkog HNK (nazivana i hrvatskom ”Shirley Temple”, po poznatoj dječjoj filmskoj zvijezdi).
Književnik Mato Lovrak ostavio nam je u svojim memoarima također jedno svjedočanstvo o zgradi Hrvatskog sokola u vrijeme kada su se u njoj, između ostaloga, prikazivale kino i kazališne predstave. Osjećaji su mu bili dvojaki prema toj zgradi; s jedne strane hvatala ga je neugoda dok se sjetio satova gombanja (tjelovježbe, gimnastike) iz vremena dok je polazio gimnaziju u Bjelovaru (u Bjelovar je došao 1910. godine).
S druge pak strane, sjetio se ugodno provedenih trenutaka kada je u istom tom periodu dolazio gledati nijeme filmove te slušati glazbu u dvorani.
”Orkestrion bjelovarskog bioskopa svirao je popularne operne arije”
Ovako je o tome govorio;
– Dolazio bih rano u bioskop. I prerano. Kroz prozor bi me znao vidjeti podvornik pa je otvorio ulazna vrata zgrade samo za mene i navio bih odmah orkestrion (instrument/stroj koji je mehanički reproducirao glazbu koja je zvučala poput orkestra; opaska autora teksta). Imao sam sreću da je čarobni taj ormar svirao nekoliko puta samo meni… U ovu zgradu, u bioskop, nisu dolazila samo djeca već i odrasli građani. Više ih nije trebalo pozivati zavijanjem sirene. Samo, film je počinjao svake nedjelje kasno. Nekad možda čitav sat kasnije jer publika je na zabavljanje tada nijemim filmom dolazila poslije odmora, nakon popodnevnog spavanja. Kino se tada tek uvađao i privatni vlasnik strpljivo je čekao da se skupi pedeset gledalaca i da započne izvedbom. Meni to čekanje nije dosadilo. Zabavljao me je orkestrion. Zapamtio sam deset krasnih melodija i ulicom ih ponavljao pjevuckajući, zviždukajući. Poslije, u Zagrebu, susreo sam se s tim melodijama u kazalištu. Na operama. Orkestrion bjelovarskog bioskopa svirao je popularne operne arije, što ja tada nisam znao. Međutim, to nije bilo ni važno, jer glavno je da su me osobito lijepe melodije oduševljavale i privlačile da izdržim u gimnaziji, u gradu, u kojem se nalaze takve ljepote. Još danas nosim dubok utisak dopadljive melodije plesa iz prva slike Verdijeve opere ”Rigoletto”, koju mi je divno reproducirao bubanj s iglama u orkestrion-ormaru“.
”Ovakva palača trebala je dobiti istaknuto mjesto na povišenom dijelu grada”
I dalje, kada je govorio o izgledu same zgrade, koju je posjetio nakon pedeset godina;
– Ova stara bjelovarska palača čitava je, neokrnjena, gotovo kao nova, isto onakva, kakva bijaše u mom djetinjstvu pred pola stoljeća. Već u ono vrijeme provedena je dobra izolacija. Vlaga ovu veliku zgradu ne uništava. Žbuka je na njoj solidna. Nigdje se ne vidi ljuštenje zidova. Ukrasi na njoj: vijenci, ornamenti, glave, maske, sve stoji neistrošeno kao da je jučer u zid stavljeno. Velika ova kuća sagrađena je u lijepom, osobitom stilu. Reprezentativna i za veći grad. Možda ovolika i ovakva i ne pristajaše pred pedeset godina u malen grad Bjelovar. Mjesto za nju nije prikladno izabrano. Na niskom je tlu. Zato i govorim da me se doimlje još od djetinjstva kao da je sagrađena na dnu grada. Ovakva palača trebala je dobiti istaknuto mjesto na povišenom dijelu grada, usred širine koja bi bila zasađena cvijećem. Oko takve kuće trebalo je biti formirano šetalište, trg, upravo onako kao u Zagrebu oko velikog kazališta… – napisao je. (ika)
