Piše: Ivan Karačony (ivankaraconygmail.com)
Na starom betonskom igralištu kod IV. osnovne škole Bjelovar u petak se mogla vidjeti scena koja danas postaje sve rjeđa – Ivan, Frano, Luka, Petar, Karlo i Miran zaigrali su nogomet, podijelivši se u dvije ekipe i gotovo sat vremena uživali u igri, suncu i svježem zraku.
Bio je to dio sata tjelesnog odgoja učenika šestog razreda pod vodstvom Romane Skender, nastavnice tjelesnog odgoja.
I premda je riječ o nastavnom satu, to ne mijenja činjenicu da su djeca vrijeme provela aktivno, na otvorenom, umjesto u zatvorenom prostoru s mobitelima u rukama.
Podijeljeni u dvije ekipe, dječaci su gotovo sat vremena neumorno trčali, dodavali i natjecali se, pokazujući kako fizička aktivnost i druženje na svježem zraku još uvijek imaju svoje mjesto, čak i u vremenu dominacije ekrana i tehnologije.
Igralište, iako staro i betonsko, nakratko je postalo poprište pravog sportskog duha i prijateljskog nadmetanja.
Nekoć se igralo od jutra do mraka
Posebno je lijepo vidjeti da stari ”betonac” još uvijek može poslužiti svrsi – jer današnje generacije ondje sve rjeđe viđamo.
Prije nešto manje od trideset godina to isto igralište bilo je prepuno – igralo se od jutra do mraka, a malonogometne ekipe su se smjenjivale kao na traci.
Gubitnici bi strpljivo čekali i po sat vremena kako bi ponovno došli na red.
Slično je bilo i na drugim igralištima diljem Bjelovara – na Boriku, kod Prve osnovne škole, kod Gimnazije, na Partizanovom…
Danas su takve scene rijetkost, pa ova spontana nogometna utakmica učenika na satu tjelesnog odgoja budi dozu nostalgije, ali i nadu da sportski duh među mladima ipak nije posve nestao.
Tko zna – možda je upravo ovaj trenutak na starom betoncu mali znak povratka igre tamo gdje je ona nekoć bila svakodnevica.
