BJELOVARSKI VRT Trnovit put bivše perjanice lokalne privrede koja je utonula u dugove, a potom i zaborav…

Piše: I.Karačony

Izuzev ekonomskih stručnjaka i privrednika, čak se i laici slažu da bilo kakva rasprava o današnjoj gospodarskoj situaciji u Bjelovaru teško može proći bez evociranja uspomena na njegovu blistavu prošlost.

Nema tome davno kada je Bjelovarski vrt, jedno od iznimno uspješnih bjelovarskih poduzeća, svojim radom i poslovnim rezultatima nadilazio okvire lokalne sredine.

Bio je to krasan primjer respektabilnog poduzeća u kojem su radile stotine radnika koji su ondje gradili sebe i zajednicu u kojoj su živjeli.

Bjelovarski vrt nesumnjivo je bio jedna od privrednih uzdanica, posve sigurno perjanica bjelovarskog gospodarstva. A danas?

Oronuo spomenik

Danas je tek oronuo spomenik jednom davnom dobu. Ruševina koja simbolizira svojevrsnu ”pljusku” društvu koje se nikako nije moglo ili, pak, nije željelo, pobrinuti za blistavu tvorevinu iz prošlosti koja je trebala (po)ostati jedan od najboljih, najplodonosnijih i najunosnijih rasadnika u državi.

A moguće i izvan nje.

Umjesto da poduzeće još više napreduje, ostvario se najgori mogući scenarij–propast na hrvatski način.

Tko je uništio poduzeće?

Konačni pad poduzeća koje se uspješno bavilo hortikulturom dogodio se negdje početkom 2000–ih.

Međutim, problemi Bjelovarskog vrta započeli su mnogo, mnogo ranije… Već tamo negdje sredinom 80–ih godine.

O tome svjedoče i članci iz lokalnih novina. Primjerice, davne ’87. godine, tadašnja Radna organizacija (RO) ”Bjelovarski vrt” zapala je u financijske dubioze, a ”drugovi iz komiteta” na sjednicama su razglabali o najboljem načinu na koji eventualno mogu spasiti poduzeće i zbrinuti radnike kojima su prijetili otkazi.

Iz dramatičnih novinskih izvještaja iz tih godina može se vidjeti kako je poduzeće tada prolazilo kroz agoniju zbog nagomilanih dugova o kojima, doduše, nema ni jednog jedinog slova o tome kako su nastali i tko ih je generirao.

Iz starih novinskih članaka vidljivo je kako su prvi problemi u Bjelovarskom vrtu pojavili već koncem 80–ih godina

Milijunski dugovi

Uglavnom, blokada žiro–računa poduzeća popela se na tadašnjih 297 milijardi, od čega je većinu od 171 milijardi dinara potraživala banka koja je na koncu bila spremna otpisati tek 30 posto potraživanja.

Kako to već biva, poduzeće je ubrzo završilo u stečaju, da bi tijekom 90–ih zemljište bivšeg rasadnika završilo u vlasništvu Republike Hrvatske. Premda su se mnogi ponadali kako će doći do revitalizacije proizvodnje to se, nažalost, nije dogodilo, a nije ni trebalo dugo čekati da država u svoj svojoj raskoši pokaže zavidnu vještinu u raspolaganju državnom imovinom.

Slučaj godinama na sudu

Nova era propasti Bjelovarskog vrta, pokazalo se kasnije, započela je tijekom 2003. i 2004. godine kada je to poduzeće u stečajnom postupku kupila varaždinska tvrtka Zrin d.o.o. koja, vjerovali ili ne, još i danas vodi spor s državom.

Ugovorom između Zrina i države, varaždinskoj tvrtki tada su pripale zgrade, staklenici, plinske instalacije, elektroinstalacije, vodovodna mreža, dva bazena za vodu i ograda, odnosno svi postojeći objekti, dok je zemljište dobila u zakup na privremeno korištenje.

Sve nekretnine pripale varaždinskoj tvrtki

Međutim, Zrin navodno nije poštivao ugovor, odnosno navodno nije plaćao dogovorenu zakupninu pa ih je država zato tužila. No, taj spor je godinama na čekanju i moći će se pokrenuti tek sada.

Naime, bilo je potrebno pričekati da se okonča još jedan spor u kojem je tvrtka Zrin , pak, tužila Republiku Hrvatsku radi utvrđenja prava vlasništva.

Općinski sud u Bjelovaru je koncem prosinca 2013. godine donio nepravomoćnu presudu, djelomično prihvativši tužbeni zahtjev varaždinske tvrtke. Prema toj presudi, Zrinu su na prostranom zemljištu nekadašnjeg Bjelovarskog vrta pripale brojne nekretnine.

Pravna zavrzlama

Županijski sud je upravo ovih dana gotovo u cijelosti potvrdio tu presudu, tako da tek sada može biti aktiviran spor u kojem RH tuži varaždinsku tvrtku radi predaje u posjed nekretnina. Zbog te komplicirane i višegodišnje pravne zavrzlame, ogromna površina na kojoj ”cvjeta” korov i caruje otpad, još godinama neće biti privedena svrsi.

Comments are closed.