Nataša Čurković, nastavnica Ekonomske i birotehničke škole u Bjelovaru, danas je povodom Svjetskog dana učitelja i nastavnika dobila lijepu poruku jedne svoje učenice.
Učenica je napisala riječi koje će, vjerujemo, Nataši dugo ostati u sjećanju – iskrene, tople i jednostavne, ali istodobno jedan od najljepših komplimenata koje nastavnik može dobiti.
Više od običnog nastavničkog sata
Učenica joj je zahvalila što je uvijek draga i pozitivna te što na njezinim satovima vlada atmosfera u kojoj se osjeća opušteno i lijepo.
– Hvala vam što ste uvijek tako dragi i pozitivni svaki dan. Također, ako ću biti iskrena, na vašem satu se osjećam opušteno i lijepo. Jako mi je drago što ste uz mene i što me podržavate u ovoj situaciji. Jako mi se sviđaju vaši načini predavanja i ponašanja prema učenicima. Stvarno mi je drago da sam vaša učenica zato što mi dajete volju i snagu za mojim životom – napisala je učenica.
”Kad učenik osjeti da ga netko sluša i da nije sam”
Upravo je ovo posljednje možda i najvrjedniji dio cijele poruke. Jer škola nije samo mjesto u kojem se uči matematika, ekonomija, jezici ili neki drugi predmet.
To je mjesto na kojem djeca i mladi odrastaju, traže svoje mjesto, grade samopouzdanje i ponekad prolaze kroz teške trenutke.
A tada jedna dobra riječ, razumijevanje i osjećaj da je netko uz njih mogu značiti više nego što odrasli ponekad mogu zamisliti.
Znanje je važno, ali čovjek je na prvom mjestu
Ovakve poruke podsjećaju na ono što se ponekad izgubi u svim pričama o školama, ocjenama, programima, kurikulumu i obrazovnim rezultatima.
Nastavnik može učeniku prenijeti znanje. Može ga naučiti gradivo, objasniti predmet i pripremiti ga za ispit.
Ali kada učenik kaže da se na njegovu satu osjeća opušteno, lijepo, prihvaćeno i podržano, tada se događa nešto puno važnije.
Tada je nastavnik dopro do djeteta – prvo kao čovjek, a onda kao predavač.
Najljepša nagrada za jednog nastavnika
A kada uz to učenik kaže da mu nastavnik daje volju i snagu za život, teško je zamisliti ljepšu potvrdu poziva koji su učitelji i nastavnici odabrali.
Možda će se neke lekcije s vremenom zaboraviti.
Možda se učenici jednog dana neće sjećati svake riječi s pojedinog sata.
Ali osjećaj da je netko vjerovao u vas, bio uz vas i učinio da se u školi osjećate dobro – to se pamti cijeli život. (ika)
