Foto: Monika Visković
Na samom rubu bjelovarske gradske tržnice, na Šetalištu Ivše Lebovića, smjestio se mali, skroman, ali iznimno topao kutak – krojački obrt ”Snježana”.
Iza tog imena stoji Snježana Došen, vedra i radišna žena koja već 15 godina strpljivo i s puno ljubavi njeguje zanat koji polako, ali sigurno, izumire.
U vremenu brze mode i još bržeg bacanja odjeće, Snježanin obrt podsjeća na neka druga vremena – vremena kada se odjeća popravljala, čuvala i prilagođavala, a svaki šav imao svoju priču.
Upravo takve priče svakodnevno nastaju u njezinoj maloj radionici, tik uz gradski šušur tržnice.
Šivanje je s vremenom prerastao u zanimanje i poziv
Iako je po struci cvjećarka, Snježanin životni put odveo ju je u sasvim drugom smjeru. Radila je kao trgovac, a kada se našla u situaciji u kojoj nije mogla pronaći posao, odlučila je uz poticaj bliske osobe otvoriti vlastiti obrt.
– Ne zaradi se tu veliki novac, ali se može pristojno i pošteno raditi i preživjeti – iskreno kaže Snježana.
Krojački tečaj, kaže, završila je nakon srednje škole, ponajprije iz praktičnih razloga – kako bi sama sebi znala nešto sašiti, skratiti ili popraviti.
No, ono što je počelo iz potrebe, s vremenom je preraslo u zanimanje i poziv.
– Malo po malo sam krenula, učila, radila… i evo, danas je to moj posao – prisjeća se.
Sitni popravci bez kojih se ne može
Snježana nam je tijekom razgovora otvoreno govori i o problemima s kojima se ovaj zanat danas susreće.
Velike zarade nema, a interesa mladih gotovo i ne. U krojačkim radnjama u Bjelovaru koje se danas jedva mogu nabrojati na prste jedne ruke rade ljudi desetljećima iskustva, dok se gotovo nitko od mladih više nitko ne odlučuje krenuti tim putem.
Posao kojim se bavi uglavnom se svodi na sitne, ali itekako važne popravke – skraćivanje hlača i haljina, zamjenu patentnih zatvarača, šivanje gumba, preinake košulja, haljina i kaputa…
Ukratko, sve ono što podrazumijeva iglu, konac i mirnu ruku.
Obrt održava volja i ljubav prema poslu
Iako obujam posla nije velik, posla uvijek ima, a cijene su, kako kaže Snježana, prihvatljive svima i kreću od nekoliko eura.
Na kraju, ono što ovaj obrt održava živim nije zarada, već – volja i ljubav prema poslu.
– Ako nemaš ljubav prema ovome, jednostavno nema smisla – zaključila je Snježana s osmijehom.
U njezinoj radionici ne popravljaju se samo komadi odjeće, već se krpaju i uspomene, produžuje život omiljenim stvarima i čuva jedan zanat koji, unatoč svemu, još uvijek ima dušu. (mv/ika)
