Nedugo nakon što je u najstarijoj hrvatskoj kulturnoj ustanovi Matici hrvatskoj u Zagrebu predstavljena bjelovarska Nagrada Željko Sabol, koja će se ove godine dodijeliti za likovno stvaralaštvo, stigla je i odluka kome će ona pripasti.
Naime, iz Grada Bjelovara i Gradskog muzeja javljaju kako je na temelju mišljenja Odbora za dodjelu nagrade i odluke gradonačelnika, spomenuta nagrada dodijeljena Marinu Ivanoviću, za kustosku koncepciju na Venecijanskom bijenalu kipara Stjepana Skoke, u kategoriji kustoske koncepcije izložbe za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2024. godine.
Tko je Marin Ivanović?
Inače, Marin Ivanović je kustos i sveučilišni nastavnik, povjesničar umjetnosti, muzeolog, likovni kritičar i muzejski menadžer koji je programski vodio i utemeljio nekoliko galerijskih prostora u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, bio je član mnogih umjetničkih odbora i upravnih odbora muzeja te predsjednik Kulturnog vijeća Dubrovnika, ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik i aktualni je voditelj Sveučilišne galerije u Mostaru.
Priredio je više od stotinu samostalnih, skupnih i problematskih izložbi moderne i suvremene umjetnosti u nekoliko država.
Autor je više od dvije stotine stručnih radova, eseja i kritika, znanstvenih članaka, poglavlja u knjigama, te je urednik i autor nekoliko knjiga iz područja moderne i suvremene umjetnosti. Održao je mnoga javna predavanja, a od 2014. godine je angažiran kao vanjski suradnik na studiju povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Mostaru.
Svečana dodjela nagrade održat će se 28. studenog u Multimedijskoj dvorani ”Željko Sabol” Gradskog muzeja Bjelovar, Trg Eugena Kvaternika 1, a taj datum označava obljetnicu rođenja pjesnika Sabola.
Prošle godine ova značajna nagrada dodijeljena je akademkinji Sibili Petlevski za zbirku pjesama ”Prljavi od zemlje, pijani od zraka”.
”Prvi kulturnjak koji se slomio u svojoj unutarnjoj borbi s nametnutim ratom”
Inače, Sabol je rođen u Bjelovaru 28. studenog 1941. godine, a umro je u Zagrebu 5. rujna 1991. godine u jeku najtežih borbi hrvatskog naroda za slobodu.
Sabol je, nagrižen ozbiljnom bolešću i jer nije mogao podnijeti velikosrpsku agresiju na voljenu mu Hrvatsku, izvršio samoubojstvo i time postao prvi kulturnjak koji se slomio u svojoj unutarnjoj borbi s nametnutim ratom.
Sabol je bio jedan od utemeljitelja Ogranka Matice hrvatske u Bjelovaru, član Društva hrvatskih književnika i Hrvatskoga centra PEN-a.
Sabol je jedan od najistaknutijih Bjelovarčana, pjesnik koji je izrazito intelektualnog, racionalnog tona, ljubavi, samoće i smrti, autor pet zbirki pjesama, dok je šesta izašla nakon njegove smrti). Uvršten je u brojne pjesničke antologije, a njegove su pjesme prevedene na mnoge strane jezike.
Rođen za književnost
O njegovu značaju za hrvatsku književnost dovoljno govori činjenica da je povodom 70. godišnjice rođenja i i 20 godišnjice njegove smrti u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu, u studenom 2011. godine, na republičkoj razini održan književno–znanstveni kolokvij na kojemu su svojim izlaganjima sudjelovali Arsen Dedić, akademik Ante Stamać, Davor Šalat i Mladen Medar.
Upravo je na tom događaju vrlo precizno valoriziran značaj Željka Sabola, jednog iz plejade hrvatskih pjesnika tzv. ”razlogovskog” naraštaja i likovnih kritičara.
Arsen Dedić, Gabi Novak, Vice Vukov, Tereza Kesovija, Mišo Kovač…
– Vrlo mali broj ljudi zna da je Sabol jedan od najcjenjenijih pjesnika koji je napisao više od dvije stotine tekstova za melodije hrvatske estrade, ali su one uglavnom znane samo po imenu njihovih interpreta; Gabi Novak (“Pusti me da spavam” prva uglazbljena Sabolova pjesma koju je uglazbio Arsen Dedić, kao i pjesmu “Djevojka za jedan dan”), Vice Vukova, Tereze Kesovije (“Stare ljubavi”, “Prijatelji stari gdje ste” i druge), Miše Kovača (na primjer “Ostala si uvijek ista”), Franju Lasića (“Volim te budalo mala” i “Zagrljeni”) te za brojne druge poznate hrvatske izvođače…
Potresen agresijom na Hrvatsku
I doista, dovoljno je spomenuti njegovu tada kultnu a danas antologijsku pjesmu o Hrvatskoj ”Kad izgovorim tvoje ime”, koju je napisao kao jedan od istaknutih sudionika ”hrvatskog proljeća” 1971. godine zbog koje je pokrenut i sudski proces. Iako oslobođen, odlazi šikaniran i prešućivan u Zagreb gdje nakon izvjesnog vremena ipak dobiva posao umjetničkog voditelja Galerije ”Forum”, a zatim, još za Krležina života, zapošljava se u Leksikografskom zavodu i to u uredništvu Likovne enciklopedije.
Upečatljiva uglazbljena pjesma ”Imala sam kuću, imala sam dom”, zadnja je koju je napisao 1991.godine uoči samovoljne smrti, nagrižen ozbiljnom bolešću i potresen agresijom na Hrvatsku. Pokopan je na starom bjelovarskom groblju sv. Andrije u obiteljskoj grobnici, uz oca i majku. (ika)
