Piše: Ivan Karačony

Nakon višegodišnjeg izbivanja, bjelovarski dječji festival ”Djeca, radost, pjesma”, vratio se u na velika vrata u sklopu najveće gradske manifestacije – Terezijane.

Dokaz tome su brojni Bjelovarčani koji su se jučer okupili oko glazbenog paviljona ne bi li pogledali nastup vokalno nadarenih osnovnoškolaca od kojih su većina polaznici Glazbene škole Vatroslav Lisinski.

Maleni zbor svojim je pjesmama iskreno oduševio publiku brojnu koja ih je zauzvrat nagradila gromoglasnim aplauzom. Talentirani učenici nastupili su u pratnji poznatih bjelovarskih glazbenika kojima je ravnao genijalni Boris Beketić, ugledni zborovođa, glazbenik i pedagog koji je godinama uspješno radio u Beču.

Oživjeli genijalnu priču

-Ovaj prekrasni festival pokrenuli smo još davne 79–te godine u Školsko–sportskoj dvorani Bjelovaru u povodu Međunarodne godine djeteta. Gosti večeri bili su Arsen Dedić i Stjepan Mihaljinec. Uz mene kao tadašnjeg dirigenta Dječjeg orkestra, ideju o pokretanju dječjeg festivala dao je i moj prijatelj Mirko Novoselnik koji je dirigirao pjevačkim zborom HORKUD–a Golub, a cijela priča zaživjela je u suradnji s bjelovarskim Društvom Naša djeca i bjelovarskom Glazbenom školom ”Vatroslav Lisinski”. Pokrovitelj festivala tada je bio Večernji list čiji je novinar Bože Šimleša napisao i tekst za festivalsku himnu ”Djeca Bjelovara”, dok sam ja autor glazbe. Festival sam vodio punih 10 godina nakon čega sam otišao raditi u Beč. Nažalost, festival je u međuvremenu zamro. No, eto, ponajviše zahvaljujući Turističkoj zajednici Bilogora–Bjelovar, ali i svim glazbenicima koji su se odazvali i prihvatili tu odličnu priču, festival smo ove godine ponovno oživjeli–kazao je Beketić.

”…da ne bude rata, čuješ li svijete!”

Samo početna pjesma koju su izveli mali genijalci podsjetila je na to koliko u Bjelovaru postoji talentiranih glazbenika, tekstopisaca…ukratko, osoba koji su u glazbenom smislu spremni stvarati i kreirati nešto divno te ujedno nesebično davati od sebe, a sve kako bi doprinijeli društvu, isto tako ga unaprijedili i obogatili kulturu.
Naime, posljednji stih pjesme glasi; ”Svaki čovjek nek’ postane dijete, da ne bude rata, čuješ li svijete!” Univerzalna je to i najiskrenija poruka koja je jučer u svijet ponovno odaslana iz srca Bjelovara.

Potvrdio visoki renome
Ako je nešto posebno potrebno izdvojiti s ovogodišnje Terezijane koja je zasjala u novom ruhu, onda je to zasigurno festival ”Djeca, radost, pjesma”. Premda ga nismo mogli vidjeti ni čuti podosta godina, njegova jučerašnja izvedba potvrdila je renome koji je nekoć imao. Festival je dokazao da uz dobru volju pojedinih entuzijasta Bjelovar može dobiti priču koja će nadaleko i naširoko odjeknuti, a ako u nešto vrijedi ulagati, onda su to naša djeca na kojima, podsjetimo se još jednom, ostaje svijet.

Comments

comments

Ostavi komentar